4456
Prikaza
6
Komentara
REŠETARI / ADŽAMOVCI - "Imala sam 44.godine i 9 mjeseci, nedostajala su mi tri mjeseca kako bih nakon suprugove smrti stekla pravo da (po važećem Zakonu o hrvatskim braniteljima) sa 50 godina naslijedim njegovu mirovinu, osim da je počinio samoubojstvo. Ovako nakon punih 26 godina braka, ostala sam bez supruga i oca svojih sinova, a sad ću ostati i bez kuće jer me banka tereti zbog hipotekarnog kredita za kuću, koji nemam od čega vraćati jer sam nezaposlena", emotivno se sa teškom životnom pričom javila Ana Petrović iz Adžamovaca, supruga branitelja, časnika, ratnog vojnog invalida Drage Petrovića koji je prije četiri godine umro od karcinoma.
"Pred Uskrs sam, zajedno sa starim ocem i sinom, mogla završiti na ulici da iz ministarstva branitelja nisu zamolili Općinski sud da se odgodi ročište za dražbu" nastavlja Ana. Nakon suprugove smrti, naime, Ani, koja nikada nije bila zaposlena i koja je u obiteljskoj kući ostala živjeti sa starim ocem dva sina snahom i dvoje unučadi, okrenuo se svijet. Punoljetni sinovi, koji se nisu dalje školovali, nisu imali pravo na mirovinu, a Ana ju, zbog važećeg Zakona, nije mogla naslijediti. No naslijedila je bankovni kredit za zajedničku kuću ...
"Užasno se osjećam zato što je jamac za kredit naš kum kojemu se mjesečno, zbog našeg kredita, obustavlja 2700 kuna, pa sin i ja pokušavamo barem malo pomoći", dodaje Ana koja je bezuspješno, na sve načine, pokušavala naći bilo kakav posao.
No bez obzira na jamca banka se odlučila za prodaju dvaju kuća-Aninog oca u Adžamovcima (procijenjenu na 162 tisuće kuna) i obiteljsku kuću u Tisovcu procijenjenu na 199 tisuća kuna, priča Ana čiji se dug od prvotnih 32 tisuće eura, zbog kamata, popeo na 350 tisuća kuna. "Pokušala sam tražiti rješenja otvarajući sva vrata ali bez uspjeha. Da bih po zakonu naslijedila mirovinu, u trenutku suprugove smrti, trebala sam imati 10 posto radne nesposobnosti ili jednu godinu nakon njegove smrti steći totalnu nesposobnost. Rješenja čini se nema. Njegova se bolest (rak prostate) ne priznaje kao posljedica rata, pa nakon svega ispada da se moj suprug "na žalost nije ubio". "Kako je umirao u strašnim mukama pitam se dali bih ostvarila mirovinu da sam mu pružila pištolj da počini samoubojstvo", kaže očajna supruga.
Nikoga ne napada samo želi ostvariti pravo na mirovinu nakon 26 godina braka, svjesna situacije u kojima nevjenčane supruge, nakon nekoliko godina zajedničkog života, imaju veća prava. Petrović sa zebnjom svaki dan očekuje ljude iz banke moleći za pomoć svih koji bi nešto mogli učiniti da zajedno sa obitelji ne završi na ulici. "Molim sve udovice koje imaju sličan problem da mi se jave kako bismo zajedno mogle izboriti naša prava" apelira zabrinuta udovica.
Ajde "cobretti" nemelji gluposti i nediraj udruge i branitelje. Pročitaj članak deset puta pa ćeš vidjeti pozadinu cijelog članka. Isto tako pročitaj moj prethodni komentar i shvatit ćeš sve ako si uopće u mogućnosti shvatiti. I još jedno ne seri... Prikaži sve po ljudima bez veze.
ja bi dodao da gospođa novinarka pregleda još jednom napisani članak ''i naslov''te ispravi pravopisne pogreške napisane... mislim, nije sad samo ona, jer se to na ovom portalu događa puno puta i to različitim autorima, pa nebi bilo zgorega, da... Prikaži svea pregledaju članak i isprave eventualne nastale pogreške, prije nego ga puste na net.. :)
U svakom slučaju ovo je teška situacija i suosjećam s gospođom zbog gubitka voljenog supruga. Međutim nešto mi nije jasno u ovome tekstu. Navodi se da njihovom kumu se već odbija 2700 kuna što znači da se banka već naplaćuje... Prikaži sve i tu se zaustavlja svaki daljni sudski postupak, zapravo sudskog postupka i nema ako jamac može otplaćivati odnosno ako su mu primanja takva da se može izvršiti naplata dospjele rate kredita. Druga stvar mi nije jasna, navodi se da je banka dala na prodaju dvije kuće u vlasništvu gospođinog oca. Znači gospođa već u svojem vlasništvu ili nasljedstvu ima dvije kuće pored ove što je pod hipotekom. Treća stvar koja mi nije jasna da gospođa živi sa svoja dva sina i iz teksta se dade zaključiti da je jedan oženjen i ima suprugu i djecu. Zar ti sinovi sjede kod kuće i nerade ništa. Zar oni čekaju da se država pobrine za njihov kredit. Pa to je njihov sada cveć pokojni otac kupio za njih. Zapravo ovaj tekst je namijenjen odgovornima u državnoj upravi kako bi omogućili gospođi da dobije mirovinu. Mislim da gospođa Marija koja je pisala ovaj tekst treba iskoristiti svoje novinarsko iskustvo i sastaviti tekst koji bi stvarno potakao odgovorne osobe da promijene odluku u granicama koje dopušta zakon a ne da istu gospođu podigne na razinu sažaljevanja i odmah u daljnjem tekstu istu gospođu sruši s iste razine.