SLAVONSKI BROD - „Uzornost medicinske sestre kao socijalizacijski preduvjet", tekst je autora Damjana Aldana i Željke Galešić čiji je zaključak kako medicinske sestre imaju „ulogu modela za nove generacije medicinskih sestara" te kako „svoju uzornost temelje ne samo na profesionalnom izgledu u sustavu ophođenja prema pacijentima i suradnicima, nego i na sveukupnom ponašanju".

Nadalje, tekst navodi kako je „profesionalna i moralna dužnost svih medicinskih sestara neupitno poštivati profesionalni izgled". Shodno tomu, Etičko je povjerenstvo Hrvatske komore medicinskih sestara u svom očitovanju navelo kako je „apsolutni imperativ da sve medicinske sestre i medicinski tehničari pri dolasku na posao moraju voditi brigu ne samo o tome da njihova odjeća i obuća zadovoljava svim sigurnosnim zahtjevima, nego i da na odgovarajući način predstavljaju sestrinsku profesiju. Ako se dolazi na radno mjesto te pristupa pacijentima u odjeći i obući koja ne udovoljava općeprihvaćenim standardima pravila odijevanja, to sigurno ne pridonosi povećanju ugleda i značaja kako pojedine medicinske sestre ili medicinskog tehničara, tako i profesije sestrinstva u cijelosti".

„Ako se dolazi na radno mjesto te pristupa pacijentima u odjeći i obući koja ne udovoljava općeprihvaćenim standardima pravila odijevanja, to sigurno ne pridonosi povećanju ugleda i značaja kako pojedine medicinske sestre ili medicinskog tehničara, tako i profesije sestrinstva u cijelosti. Činjenica je da uniforma predstavlja profesiju i da bez uniforme pripadnik određene profesije u očima okoline nije cjelovit i vjerodostojan. To se posebice odnosi na profesiju medicinskog osoblja koje je, uz vojne, policijske i redovničke profesije u našim predodžbama gotovo nerazdvojno vezano uz uniformu. Uniformu i medicinsku sestru smatramo nerazdvojnom cjelinom."

Neke zdravstvene ustanove imaju i Pravilnike o profesionalnom izgledu i ponašanju. U onom Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije navedeno je, primjerice, kako „uspješna komunikacija pretpostavlja usklađenost verbalnih i neverbalnih poruka te slanje, primanje i razumijevanje istih". Drugim riječima, zdravstveni djelatnici sa svojim pacijentima ili ljudima iz okoline, prvenstveno na svom radnom mjestu, komuniciraju (i) svojom odjećom, načinom kretanja, gestikulacijama i slično.

Koliko vas je, primjerice, puta iznenadio topli osmijeh sestre ili, pak, naljutilo njezino kolutanje očima zbog nalaza kojeg ste zaboravili doma. S druge, pak, strane, svatko se barem jednom našao u čekaonici kroz koju je, nakon prolaska medicinske sestre u nešto pripijenijoj i kraćoj suknjici ili, pak, prolaska neurednog neobrijanog doktora s raskopčanom košuljom, nastao muk.

No, vratimo se spomenutom Pravilniku. U njemu, između ostalog, stoji:

- Kosu treba održavati urednom i nositi je tako da za vrijeme rada nije potrebno njezino doticanje te da se onemogući njezino ispadanje na području rada. Duga kosa treba biti uredno povezana da ne ometa obavljanje posla i ispadanje. Posebni stilovi kose, koji isključuju redovnu njegu kose, nisu poželjni kod zdravstvenih radnika ili moraju biti pokriveni kapom. Brada treba biti redovno brijana ili uredno održavana. Šminka je dozvoljena, no treba biti diskretna i ne smije sadržavati umjetne dodatke, ljepila i druge materijale koji mogu dovesti do infekcije. Zabranjeno je nositi intenzivne mirise za tijelo.

- Civilna odjeća mora uvijek biti odložena u garderobi i/ili garderobnim ormarima i ne smije se nositi tijekom radnog procesa.

- Radnici koji ne moraju nositi radnu uniformu dužni su voditi računa da odjeća i obuća odgovaraju ugledu Zavoda, kao i zahtjevima profesionalne i opće kulture. Ako se nosi haljina ili suknja treba biti odgovarajuće veličine i dužine do ispod koljena.

Drugim riječima, prema Pravilniku, (radno) odijelo - barem djelomično - čini čovjeka (radnika).

I dok je u svakodnevnom životu nemoguće oduprijeti se sveprisutnim pripijenim tajicama koje ocrtavaju svaki centimetar donjeg dijela tijela, tangama koje vire iz traperica, dubokim dekolteima, trenerkama u neprimjerenim ili svečanim situacijama, raskopčanim muškim košuljama koje otkrivaju bogati tepih ili, pak, 'slim' odijelo-hlačama koje otkrivaju štošta drugo - i muškarci i žene na radnom mjestu svoj osobni stil nerijetko moraju zanemariti i podrediti ga uniformiranom odijevanju koje, osim ćudoređa, ima i neke druge svrhe - da je, primjerice, u toj odori moguće obaviti sve potrebne i nužne radnje za odrađivanje pojedinog posla.

Čitatelje, stoga, pitamo: 'Narušavaju li pripijena odjeća i kratke suknje 'uzornost' zdravstvenih djelatnika?', čime, zapravo, želimo saznati - smeta li im općenito neprimjereno odijevanje na radnom mjestu - neovisno o struci osobe koja se tako odijeva.