SLAVONSKI BROD - Europa i svijet ovih dana obilježavaju godišnjicu rata u Ukrajini, koji je od ratova nakon raspada Jugoslavije preuzeo neslavnu titulu najkrvavijeg oružanog sukoba u Europi od Drugog svjetskog rata. Dok se zbrajaju mrtvi i s jedne i s druge strane te procjenjuje ogromna materijalna šteta, milijuni ukrajinskih izbjeglica širom kontinenta s nestrpljenjem prate razvoj situacije, iščekujući radosni trenutak mogućeg povratka u domovinu. Neki od njih su pak, u međuvremenu, pronašli „novu“.

- Sada smo u Drveniku, na Makarskoj rivijeri. Slavonski Brod napustili smo prošle godine u listopadu - javila nam je gđa Anna Čorna, Ukrajinka s kojom smo razgovarali, ispostavilo se, netom prije nego će s obitelji, mužem Valerijem i troje djece, napustiti Slavonski Brod.

U dalmatinsko selo zapravo su se „vratili“. Ondje su prošle godine boravili prije dolaska u Slavonski Brod, pa su se i sada lako prilagodili.

- Dva sina idu u školu, djevojčicu čuvam ja kod kuće, a muž radi kod vlasnika pansiona u kojemu smo smješteni. Priroda je ovdje lijepa, klima je ugodna, kao i ljudi koje znamo - kazala je Anna.

Čornyjevi, međutim, kako je kazala, možda neće imati prilike vidjeti ovaj kraj kad je on najljepši i „najživlji“, u proljeće i ljeto. Možda će ga napustiti prije početka turističke sezone, kao što su to učinili i prošle godine.

- Kada dečki završe školu, možemo razmatrati što ćemo i kamo ćemo dalje. Možda opet dođemo u Slavonski Brod, ali to će ovisiti o vlasniku pansiona „Antonio“, gdje smo boravili kada smo bili u tom gradu. Moguće je također da završimo u nekom drugom mjestu u Hrvatskoj - opisala je neizvjesnu poziciju i stalno „seljakanje“, koje je, premda im smještaj svuda plaća Vlada Republike Hrvatske, zasigurno iscrpljujuće, u svakom pogledu.

Svemu tome došao bi kraj kad bi se, zajedno sa stotinama drugih izbjeglica iz Zaporižje, mogli vratiti u svoj rodni grad na jugoistoku Ukrajine, u samoj blizini okupiranog dijela te velike zemlje.

- U stalnom smo kontaktu s mojom majkom i sestrom. Kažu da je ovaj mjesec bilo mirno, ali i dalje se povremeno čuju rakete, eksplozije te vlada strah. Život, kako su nam rekle, odvija se koliko-toliko normalno, npr. djeca idu u školu, ali online. Osobno sanjam da se vratim jer volim Ukrajinu, ali, s druge strane, osim što je i dalje opasno, već smo dosta vremena u Hrvatskoj. S nama je u Drveniku još jedna obitelj iz Ukrajine, a čujemo se i s prijateljima iz Slavonskog Broda. Možda u Hrvatskoj ostanemo, možda ne... - kazala je, pokazavši da se u njihovu slučaju zapravo ništa bitno nije promijenilo, kao ni u samoj Ukrajini.