SLAVONSKI BROD - Novi Zakon o elektroničkim medijima kojeg 'gura' ministrica kulture i medija, Nina Obuljen Koržinek, na dnevnom redu sjednice Vlade Republike Hrvatske mogao bi se naći početkom studenog, a o tomu hoće li postati važeći uvelike ovisi i nastavak djelovanja portala poput SBplus-a.

Naime, odavno je poznato kako je anonimno komentiranje siva zona u kojoj je teško postići ravnotežu između zaštite onoga o komu/čemu se piše i slobode onoga tko u komentarima, najčešće pod lažnim imenom, izražava svoje mišljenje.

Upravo taj dio novi bi Zakon trebao strože regulirati, ali nismo sigurni namjerava li se to postići na pravi način. Naime, bit će pojačane one odredbe vezane za obveze pružatelja elektroničkih publikacija i to na način da će oni biti odgovorni za „cjelokupni sadržaj, uključujući i onaj koji je generirao korisnik".

Stoga će, primjerice, urednici portala SBplus moći biti kažnjeni zbog uvredljivih ili klevetničkih komentara svojih čitatelja.

U čemu je problem - pitat će se mnogi? U tomu što bi se urednici i novinari, umjesto bavljenja svojim poslom, iz straha od kažnjavanja, morali posvetiti gotovo isključivo 24-satnoj kontroli i uklanjanju komentara. Većina medija probleme bi mogla pokušati izbjeći jednostavnim isključivanjem mogućnosti komentiranja - što bi značilo potpuno drugi smjer razvoja takvih medija čija 'draž' uvelike i leži u svojevrsnim javnim raspravama ispod tekstova članaka - koliko god one često ulazile u sferu verbalnih dijareja anonimaca koji preko tipkovnica iskaljuju vlastite frustracije.

Koliko se urednici i vlasnici medija trebaju bojati ovakvog Zakona, dovoljno govori činjenica da se za kršenje odredbi iz članka 93. predviđa kazna u rasponu od 100 tisuća do čak milijun kuna. Potonje bi za većinu medija značilo propast.

Osim toga, samo jedan od problema jest u tomu da je tekst Zakona toliko nejasan da se sve u komentarima ili objavljenim člancima može doživjeti kao prekršaj pa je općenito upitna sloboda pisanja koja je, navodno, zagarantirana općim načelima koja kažu:

(1) Jamči se sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija.
(2) Nijedna odredba ovog Zakona ne može se tumačiti na način da daje pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli.

Sloboda je, čak, donekle ukinuta i sljedećim 'moranjem':

„Audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija trebaju moraju udovoljiti sljedećim kriterijima:
– objavljivati istinite informacije, poštovati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava i temeljne slobode te pridonositi poštovanju tuđih mišljenja i uvjerenja
– pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi
– promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u kulturnom životu
– promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske
slobode, služiti zaštiti okoliša, boriti se za ravnopravnost žena i muškaraca
– promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina."

Osim što se time zadire u tematski i urednički dio svakog medija, koriste se nejasni pojmovi koje je teško valorizirati i procijeniti pa nisu povezivi s ozbiljnim tekstom jednog Zakona. Kako će se situacija dalje razvijati - pokazat će vrijeme, ali i broj komentara ispod članaka.