SLAVONSKI BROD - I znanost je davno dokazala ono što je još mnogo prije poučavala drevna filozofija - da um i tijelo, a religije će im dodati i dušu, djeluju u neraskidivu međuodnosu.

Nabolje su to svojim primjerom ovih dana pokazali vjernici koji poste. Kako je danas petak, svoja su nam svjedočanstva iznijeli pripadnici Islamske zajednice Slavonski Brod, koje smo u njihovoj „improviziranoj“ džamiji, u Zajčevoj, zatekli u molitvi.

I.B.

- Petak je za muslimane svet i blagoslovljen dan, kada uživamo u čitanju Kurana, nastojeći živjeti u duhu njegova nauka - kazao je Ahmet Mujić, jedan od vjernika, koji je, kako nalažu običaji, sjedio bos prateći u svom primjerku svete knjige retke (sure), što ih je na arapskom čitao efendija Husret Hasanović.

Danas, odnosno ovaj mjesec okupljeni imaju poseban razlog da se ovdje okupljaju.

- Sada je i ramazan, kojemu se istinski vjernik raduje jer to mjesec u kojemu Uzvišeni Gospodar, odnosno Bog, Alah, u prvoj trećini „spušta“ milost na sve vjernike, u drugoj im oprašta sve počinjene grijehe, a u posljednjoj, od 20. do 30. dana, ispunjava im sve želje - objasnio nam je temeljito g. Mujić.

Ali, kao što znamo, ništa u religiji „ne pada s neba“. Da bi sve te „darove“ primio, vjernik pred sobom i Alahom mora dokazati svoju vjeru i snagu, između ostalog, i postom. I to onim „pravim“, o kakvom današnji kršćani uglavnom „u nevjerici“ slušaju od svojih baka i djedova, koji su ga prakticirali na kruhu i vodi. Ramazanski je možda još i „stroži“, ali im, unatoč tome, nije teško podnosiv teret, naprotiv.

- Meni je ramazan nešto prelijepo jer je, kako se to kaže, post operacija bez noža. Sve bolesti dolze od unosa prevelike količine hrane, svakako i nezdrave, stoga je ovo prilika da vjernici ojačaju i tjelesno i duhovno. Danas nam je post započeo oko četiri izjutra pa traje sve do pola osam, kada nastupa iftar. U tom razdoblju, koje se svaki dan pomjera, nema konzumacije jela, pića, vode, cigareta… ničega. Ali tu nema gladovanja, mi to sve dobro podnosimo jer nam snagu šalje Gospodar Svjetova. Bog post i vjeru olakšava, a ne otežava, isto kao u kršćanstvu.

Da ne bude zablude, postiti na ovakav način nije lagano jer u čemu bi onda i bila poanta?

- Nikad prije nisam postio baš cijeli mjesec. Četrdeset mi je godina, radim teške poslove i imam problema s prekomjernom težinom. Ranije nisam mogao bez obilnog doručka i ručka, naprosto bih se tresao i osjećao nesvjesticu. Vjernik sam od malena, ali tek prošle godine približio sam se istinski Alahu, koji mi je dao snagu da, postim, evo, devet dan zaredom, ne osjećajući nikakvu slabost. Ne mogu ni opisati to stanje, tijelo mi ne traži ništa, ni vodu ni hranu - posvjedočio je Jasmin Ahmetović taj očigledni unutarnji „lom“ nakon kojega se post iz gladovanja pretvori u neko više duhovno iskustvo.

Tako je s ljudima „u naponu snage“, ali u džamiji je danas bilo i djece i staraca, kako se obično kaže, najosjetljivijih skupina. Post, objasnili su nam, jednako vrijedi i za njih, no netko bi možda posumnjao da ga podnijeti mogu i oni.

I.B.

Dječaku Kenanu Aliji nije najteže palo izbjegavanje slatkiša, kako smo pretpostavili, nego voda. Ni u tome mu, međutim, rekao je, nije potrebna ičija pomoć i podrška, nego se suzdržava vlastitom voljom.

Hasan Hadžić je pak umirovljenik u 79. godini života.

I.B.

- Za ramazan postim otkad znam za sebe, s izuzetkom jednog životnog razdoblja. Post je jedan od farzova (stroga vjerska dužnost, obveza, op. a.) zbog kojega ja ne osjećam ni glad ni žeđ ni umor, nego zadovoljstvo. Jer tko nije zadovoljan, ne može postiti - kazao je, potvrdivši još jednom kako čovjek, odnosno njegove „unutarnje sile“, bez obzira kako ih imenovali - duša, volja, um, savjest… - mogu i trebaju vladati tijelom, a ne obrnuto.