KAŽU da čovjek na ovaj svijet dolazi bez unaprijed predodređenih osobina, i da svaka njegova navika ili sami karakter nastaje tijekom odrastanja, prije svega odgoja. Drugim riječima kazano, čovjek na ovaj svijet dolazi kao čisti bijeli papir (tabula rasa), koji s vremenom postaje sve više ispisan, a često i zaprljan.

Dijete, kao ljudsko biće, trebalo bi imati sva pripadajuća prava. Ali u povijesti baš i nije bilo tako. Tek prije nekoliko desetljeća čovjek se sjetio i prava djece pa je donio nekakve povelje kojima im se ona garantiraju. Dijete je oduvijek „imalo pravo“ na svoja prava i prije, ali i nakon rođenja.

Ljudske osobine, navike ili karakter počinju se oblikovati i prije rođenja. Kakvi su roditelji, obično takva budu i djeca. Roditelji su djeci često jedini uzor. Oni njima daju najbolji ili najgori primjer. Jer najučinkovitija je metoda odgoja djeteta osobnim primjerom.

Nekada smo odgajali najbolje ljude, pripremali ih za život. Odgoj nije ništa drugo nego osposobljavanje mladog čovjeka za život. To je jedan proces gdje vodimo mladog čovjeka od bespomoćnosti do samostalnosti. Svakako, taj proces nije nimalo lak, posebno u današnjem vremenu punom izazova.

Danas djeca, prije nego što postanu i tinejdžeri, žele biti „odrasli i veliki“. Puno toga lošeg već su probali dok su bili i u osnovnoj školi.

Svi znamo da je razdoblje adolescencije obilježeno velikim promjenama, kako fizičkim tako i psihičkim. Takva osoba ima potrebu iskazati svoje mišljenje, često razmišlja o planovima za budućnost, o karijeri, a s druge strane, ne može biti svjesna mogućih padova u životu. Kada se u takvoj osobi pojavi tuga ili razočarenje, često utjehu traži u nečemu po sebe štetnom.

Ako danas bilo kome postavimo pitanje što je to tinejdžerska dob, najčešći bi odgovor bio kako je to vrijeme kada osoba pokušava otkriti sebe, obično uz opijanja, kocku, kućne zabave bez roditelja, a uz cigarete neizbježan je i pokoji joint. Na isto pitanje, odgovor bi bio kako je to najbolji period života. Nije li to paradoksalno?

Moderan način odgoja oslobađa tinejdžera bilo kakve odgovornosti. Ona je nekada manja od odgovornosti djeteta.  S druge strane, tinejdžer uživa sve privilegije koje nekada ne mogu imati ni odrasli.

Svi smo mi nekad bili tinejdžeri i imali želju biti neovisni. Ispravna neovisnost nije moguća bez mudrosti. Nedostatak mudrosti upravo trebaju nadomjestiti roditelji. Čine li to oni danas?

Ključni period kada društvo mora uložiti najveći trud upravo je mladenaštvo. Uz sve odgojne ustanova najveću ulogu u tome nosi roditelj. Ako roditelj zakaže, teško će u tome uspjeti bilo koja institucija. Danas svjedočimo kako roditelji najviše zakazuju u ključnom periodu, a ni druge institucije koje se bave odgojem nisu baš na zavidnoj razini.

Svjesni smo da je tinejdžerska dob najviše izložena svakoj vrsti iskušenja koju mogu ostaviti velikog traga u budućnosti. Roditelji uz pomoć predanih odgojnih institucija i zdrave sredine pronaći će pravi izlaz u izgradnji, profiliranju i formiranju zdrave ličnosti. Takva ličnost moći će odgovoriti na sve izazove, one individualne i društvene. Da je tako, ne bi u Slavonskom Brodu svakog vikenda bilo maloljetničkih tuča s težim posljedicama, parkova i ulica prepunih smeća. Tko odgaja takve tinejdžere? Crkva? Džamija? Učitelji? Roditelji?

Odgoj je jedan od temeljnih ljudskih potreba i jedan od društvenih fenomena po kojima se čovjek i ljudska zajednica razlikuju od životinjskih skupina. A danas možemo vidjeti da su neke životinje bolje odgojene od pojedinih ljudi. Jedno je sigurno, neodgojen čovjek, bio učitelj, svećenik, hodža, roditelj, nikada ne može odgojiti nikog, pa čak ni životinju.