Obilježavajući dva desetljeća postojanja i vrijednog rada, Zaklada je posebnim filmom pojedincima odala priznanje za njihovu hrabrost, snagu, entuzijazam, predanost i dobrotu. Jedna od njih je Brođanka Magdalena Ražek, članica i zaposlenica Udruge Vrapčići.
SLAVONSKI BROD - Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva već dvadeset godina pruža podršku tisućama organizacija civilnog društva koje su izravno utjecale na poboljšanje življenja mnogih osoba diljem Hrvatske.
Ž.G./PLUS
Kratkim intimnim ispovijestima i osobnim pričama iz filma „Ljudi za ljude“, pripremljenog upravo radi obilježavanja dva desetljeća rada, Zaklada pojedincima odaje priznanje za njihovu hrabrost, snagu, entuzijazam, predanost i dobrotu.
Magdalena Ražek iz Slavonskog Broda, članica i zaposlenica Udruge za unaprjeđenje mentalnog zdravlja „Vrapčići“, jedna je od 20 osoba koje su dobile priliku ispričati svoju priču.
Trominutni kratki film o hrabroj Magdaleni Ražek moguće je pogledati OVDJE.
- Razboljela sam se 2013. godine. Prva faza bila mi je da sam sanjala i pričala ono što sam sanjala. Druga faza su uzrujavanja u obliku tih snova jer sam imala shizofreniju. U remisiji sam. Dobro se osjećam. Svi vide da sam se dodatno promijenila nabolje otkako sam počela raditi u Udruzi. Ponedjeljak volim jer idem na posao, otvara se Udruga. Međusobno si pružamo podršku, zajedno rješavamo probleme. - govori Magdalena u filmu. Odnedavno je od članice Udruge Vrapčići postala i zaposlenica te vodi grupu podrške za ostale članove.
Jučer je na slavonskobrodskom korzu obilježen Svjetski dan mentalnog zdravlja. Udruga Vrapčići educirala je građane i pružala podršku starim i novim korisnicima još jednom aktivnošću koja ih povezuje sa svijetom te im ne da klonuti u osamljenost i otuđenost.
- Nisu svi isti. Mislim da ljudi trebaju početi shvaćati da su to teškoće, a ne da je netko luda osoba jer ima shizofreniju ili drugu poteškoću. Moji hobiji su pisanje pjesama, pisanje romana, volim šetnje uz rijeku Savu s prijateljima i to mi daje inspiraciju kad pišem o prirodi i društvu. Mislim da ni mojim roditeljima nije bilo lako kad su čuli da ja imam dijagnozu. Prvo su me odveli doktoru i u bolnicu, naravno, ali sam se kroz neko vrijeme složila s tim da trebam raditi na sebi i biti bolje. Oni su to prihvatili - da ja nisam dijagnoza, nego normalna osoba s normalnim životom i psihosocijalnom teškoćom. - zaključila je Magdalena videu.
Film Ljudi za ljude moguće je pogledati OVDJE, a pojedinačne priče OVDJE.
