Zašto hodati za život? Što je osnovna motivacija, a što cilj/poruka takvog događaja?

Ovaj snažan pokret – Hod za život, obitelj i Hrvatsku, pokazuje kako iz godine u godinu, osim rastućeg broja ljudi koji dolaze na Hod, raste i broj gradova u kojima se organizira. To nas raduje, unosi optimizam, to je ustvari i očekivano, jer to je ona Hrvatska prema kojoj mi želimo ići. Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Osnovna motivacija je ljubav, ljubav prema svakome čovjeku, a posebno prema djetetu u majčinoj utrobi.

Ako bih sada morala navesti samo jedno sjećanje na trenutke koji su mi bili teški, ja ih se iskreno ne bih mogla sjetiti, ali ako bih morala navesti trenutke radosti, sreće i čiste ljubavi koju sam primila od svoga djeteta, mogla bih ih nabrojati beskrajno puno.

Cilj je poslati jasan zahtjev za zakonskom zaštitom svakog ljudskog života, posebice onog najnezaštićenijeg, dužnost nam je javno iskazati da je svaki ljudski život važan i da je najvrjednije što postoji! Dijete kroz prvih 9 mjeseci svog života na poseban način treba majčinu ljubav i zaštitu, a majka treba zaštitu i pomoć oca svoga djeteta i svih nas, cijelog društva. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga. Nadamo se da će Hod za život pronijeti sve ove važne poruke kroz cijelu Hrvatsku.

Zrinka Habjanovic PlusPortal

Moje osobno iskustvo potrebe za zaštitom ljudskog je počelo prije 16 godina kada sam postala samohrana majka sa 19 godina. U vrlo maloj sredini odlučiti se za život u takvim okolnostima, je sa svih ljudskih gledišta nepoželjno. U tom trenutku je to možda za mene značilo neizvjesnost, odricanje i borbu s predrasudama. Ja mogu reći da su posljednjih 16 godina moga života ujedno u najljepše godine koje sam proživjela. U trenutku kada je moje dijete došlo na svijet, moj život je tek započeo. Kao da sam tek u tom trenutku i ja počela živjeti. Ako bih sada morala navesti samo jedno sjećanje na trenutke koji su mi bili teški, ja ih se iskreno ne bih mogla sjetiti, ali ako bih morala navesti trenutke radosti, sreće i čiste ljubavi koju sam primila od svoga djeteta, mogla bih ih nabrojati beskrajno puno. Ono što želim reći da je  unatoč izazovima s kojima sam se kao mlada, samohrana majka susretala, podrška obitelji i zajednice bila  neizmjerno važna. To je također jedan od ciljeva našeg Hoda za život, obitelj i Hrvatsku: poslati poruku svim majkama i očevima koji možda razmišljaju o tome da prekinu otkucaje srca svoga djeteta – niste sami !

Koliko sudionika Hoda očekujete u Slavonskom Brodu i kako je tekla organizacija?

Kao i svake godine do sada očekujemo veliki odaziv te se radujemo svima koji će i ove godine doći s nama slaviti život. Organizacija započinje već u jesen, a aktivnosti vezane za Hod za život provodimo cijelu godinu! Program slavonskobrodskog Hoda bih ostavila kao iznenađenje, sigurno je da smo kao i prijašnjih godina pripremili puno radosti, veselja, vrlo zanimljive govornike i kratak, ali sladak program! Što drugo reći nego dođite i vidimo se 6.svibnja, u 11 sati na platou ispred sportske dvorane Vijuš!

Koji su argumenti zbog kojih bi ljudi trebali biti prolife;, a ne prochoice?

Prije termina „argumenti“ koristila bih termin „činjenice“ koje su utemeljene u znanosti i ljudskosti, poštovanju temeljnog ljudskog prava – a to je pravo na život! Dakle, znanost je dokazala da svaki ljudski život započinje začećem, već u osnovnoškolskim udžbenicima iz biologije prva rečenica govori da život počinje začećem. To je istina od koje ne možemo bježati. Itekako razumijemo da se majke, trudnice mogu naći u teškim okolnostima i zato smo tu da pomognemo pronaći ljudska rješenja za ljudske situacije. Svaka majka koja je proživjela trudnoću sigurno pamti trenutak kada je na liječničkom pregledu prvi puta čula otkucaje srca svoga djeteta. Već 18. dan od začeća djetetu srce kuca – kad još mnoge majke ni ne znaju da su trudne, ispod majčinog srca, kuca jedno malo srce djeteta, od 8. tjedna svi organi su formirani, a sa 10 tjedana ima svoj jedinstveni otisak prsta. Tužna je činjenica da prilikom pobačaja dijete osjeća bol! I kada predstavimo sve te činjenice, znanstveno dokazane, dakle, ne donesene nečijom proizvoljnom odlukom mislim da je biti za život jedina opcija! Želimo da ove činjenice, ova stvarnost bude poznata svakoj ženi, svakom muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se u Hrvatskoj ijednom ljudskom biću nasilno zaustavljaju otkucaji srca! Kao što i samo geslo ovogodišnjeg Hoda kaže: „Ne zaustavljaj otkucaje moga srca! Samo daj mi ljubav...“

Jeste li, kao žena, uplašeni da će borba protiv pobačaja dovesti do ukidanja nekih ženskih teško stečenih prava? I zašto se pravo na pobacaj, prema Vašem mišljenju, ne može smatrati „ženskim pravom“?

Apsolutno ne, čak naprotiv, sigurna sam da su žene potrebnije još veće zaštite i prava i to je ono što i Hodovima za život ističemo! Mislim da je nedopustivo da u 21. stoljeću jedna mlada žena na razgovoru za posao ne smije reći da planira udaju ili obitelj, jer ako kaže istinu, da planira imati djecu, vrlo je vjerojatno da posao neće dobiti. To su po meni potpuno diskriminirajuća pitanja i smatram da su trudnice i majke najdiskriminiranija skupina na tržištu rada. Statistike pokazuju da se 2/3 žena odlučuje na pobačaj zbog teške ekonomske situacije ili pritiska okoline, nedovoljne podrške obitelji. Dakle, mi ne možemo govoriti o slobodi izbora, dok god je ijedna žena u našoj okolini prisiljena zaustaviti otkucaje srca svoga sina ili svoje kćeri. Kada govorimo o „ženskom pravu“ ja bih nas sve podsjetila na temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na život! I ako ispod moga srca kuca još jedno srce, rastu dvije ručice i dvije nožice, nikako ne može biti moje pravo zaustaviti te otkucaje! Trudnica je već majka!