Neki su s prvim susjedima posvađani, drugi se namjerno ignoriraju, a treći ni ne znaju tko su im 'komšije'. Ništa od toga nije slučaj u Ulici Stjepana Radića u Slavonskom Brodu gdje je ove subote održana peta Komšijada kojom poručuju - još uvijek ima dobrih ljudi kojima su ljubav i zajedništvo na prvom mjestu. Želja im je biti primjer drugima.
SLAVONSKI BROD - Onu da treba biti bolji s 'komšijom' nego s rođenim bratom (jer će ti prvi susjed brže priskočiti u pomoć) ozbiljno su shvatili stanovnici slavonskobrodske Ulice Stjepana Radića. Neobičan je to dio grada koji, mada je nadomak samom centru, nekako oduvijek živi drukčijim ritmom.
Željka Gavranović / PlusPortal
Mario Sigurnjak ove nas je godine pozvao da se pridružimo sad već tradicionalnom ljetnom okupljanju i druženju susjeda koje ovi posebni Brođani šaljivo nazivaju - Komšijadom. Rado smo se odazvali i, priznajemo, od brojnih '-ijada' kojima svjedočimo kroz godinu, ova je uistinu posebna. Ne samo zato što se rodila iz jedinstvene ideje, nego i zato što još jednom podsjeća na sve ono što je u životu uistinu bitno.
Željka Gavranović / PlusPortal
Peta po redu Komšijada okupila je ponovno one koji u ulici uz savski nasip žive cijelu godinu, ali i one koji joj se uvijek rado vraćaju iz drugih zemalja. Jedan od potonjih je Zlatko Daidžić koji u Švicarskoj živi već 36 godina.
- Svatko od nas vuče neke svoje korijene - neovisno o tomu radi li se o rodnom kraju ili o ulici u kojoj smo odrastali. Spontanim razgovorom nas petorice-šestorice, rodila se ova tradicija. Zbog ovog dana u Slavonski Brod dolaze ljudi i iz drugih dijelova zemlje jer... zetova, snaha,... ima posvuda. Vjerujem da ima onih koji će to naslijediti. Ovo je priča koju treba nastaviti. Puno ljudi danas živi tako da ne zna tko im je prvi susjed. Kad je moja kći imala svatove, među gostima koji su stigli izdaleka je odjeknula činjenica da mi u ulici jedni drugima ulazimo u dvorišta i kuće 'bez kucanja'. Nekomu je to nezamislivo, no mi dijelimo svoju svakodnevicu. Dobro se poznajemo i uvijek smo tu jedni za druge. - kazao je Zlatko Daidžić kojemu okupljanje ljudi i promicanje zajedništva nije strano.
Željka Gavranović / PlusPortal
Kako su nam ga pohvalili njegovi susjedi, on je i drugdje onaj kotačić koji pokreće. Tako je trenutno na funkciji predsjednika Fonda hrvatskih studenata koji se bavi stipendiranjem mladih. Temelj svega je isti - da ljudi budu tu jedni za druge, da si pružaju podršku u teškim trenutcima, ali i da znaju zajednički proslaviti one dobre.
Do kraja dana na svakoj se Komšijadi okupi oko 70-ero ljudi. Najstariju među njima svi zovu 'Majkom Mandom'.
Željka Gavranović / PlusPortal
- Puno mi znači vidjeti ove mlade ljude da se tako drže zajedno. Samo da budu sretni i zadovoljni. A i mi stari zajedno s njima također. Ne glume oni ovdje ništa, oni baš jesu svaki dan tu jedni za druge. Evo donijela sam im malo 'kuruze' da se pogoste ako žele. - kazala nam je 75-godišnja
Manda Grgić.
I svatko je baš poput Majke Mande donio ponešto. Peklo se prase, rezao veliki pršut koji se čuvao za posebnu priliku, kuhala se turska kava i pijuckalo domaće vino,... Sve se danas stiglo u Ulici Stjepana Radića, susjedi su imali vremena saslušati jedni druge, zagrljaji, pjesma, smijeh,... 'padali' su kao od šale.
Nisu zaboravili ni one susjede koji više nisu s njima - a nekad su njihovoj maloj zajednici značili mnogo - pa je za njih danas gorio lampion.
Željka Gavranović / PlusPortal
I teško je reći zašto danas radije biramo neki drugi stil života,... daleko usamljeniji, hladniji, ubrzaniji i tužniji. Možda nas netko/nešto naprosto na njega natjera. No, ovi su Brođani i nama pokazali - može se kad se hoće. Neizbježni životni teret koji nosimo i koji nas nerijetko tjera da jedni prema drugima budemo zločesti, moguće je podijeliti s onima iz najbliže okoline i živjeti/disati lakše i bezbrižnije.
Željka Gavranović / PlusPortal
