HRVATSKA sve više postaje zemlja apsurda kada je riječ o poljoprivredi i proizvodnji hrane, a jedan od najočitijih primjera su cijene kruha i pekarskih proizvoda koje su u Hrvatskoj među najvećima u Europskoj Uniji. Ako se usporede cijene kruha u Hrvatskoj s ostatkom Europe, kod nas je kruh 15 posto skuplji. Najjeftiniji je u Bugarskoj, a najskuplji u Danskoj. - piše Poslovni dnevnik.

Iako je Hrvatska od ulaska u EU još jedino uspjela sačuvati stabilnom koliko toliko proizvodnju ratarskih kultura, posebice pšenice, proizvođači ove krušarice smatraju kako nema razloga za tako visoke cijene kruha i pekarskih proizvoda i uvjereni su da je riječ o pohlepi trgovaca i pekarske industrije, koje na kruh i pekarskim proizvodima zarađuju ogromne marže.

Poznato je da u vrijeme kriza i pada standarda raste potrošnja najjeftinijih proizvoda, odnosno da se uslijed slabije kupovne moć više jedu pekarski proizvodi, ako potrošači nemaju više novca za primjerice meso, voće i povrće i dr.

No, kada se malo zagrebe ispod površine i potraže razlozi visokih cijena kruha onda je vidljivo kako se ovaj sektor urušava već dugi niz godina, te da sa ogromnim rastom uvoza kruha i pekarskih proizvoda (uglavnom zamrznutog, koji se peče u trgovinama stranih trgovačkih lanaca), dolazi i uvozna inflacija jer je zbog svih kriza značajno porasta transport, ali i svi drugi troškovi.

A sve to uz ogromne marže i zarade značajno poskupljuje proizvod na polici. No, na žalost, nitko se ozbiljno ne bavi pitanje zašto nam propadaju i dalje propadaju mlinovi i pekare i kako to da jedna država koja se hvali svojom žitnicom – Slavonijom, danas spada u red država sa ogromnim uvozom i najskupljim kruhom u EU.

Ogorčeni poljoprivrednici ističu kako je apsurdno koliko smo dosad povukli sredstava EU-a, no izgleda da sve ide krivo – u izvozu se ne možemo maknuti od sirovine, a uvoz prerađevina, proizvoda dodatne vrijednosti, poput brašna, galopira. Posrijedi su interesi i očito je postalo jeftinije uvesti nego proizvoditi domaće.

Brojni podaci pokazuju značajne promjene u poljoprivrednoj proizvodnji RH (uglavnom na lošije), kako u količini proizvedenih žitarica tako i u strukturi proizvodnje i potrošnje. Dok se pojedine kulture suočavaju s padom, druge bilježe rast, a vanjskotrgovinska bilanca pokazuje povećanu ovisnost o uvozu, posebno brašna i pekarskih proizvoda, proizvoda dodane vrijednosti, čija je vanjskotrgovinska bilanca negativna, a ona vezana uz sirovine poput pšenice, kukuruza pozitivna, što potvrđuje da smo, izvozno gledano, i dalje prvenstveno sirovinska baza. Ti trendovi odražavaju šire ekonomske i društvene promjene, uključujući utjecaj globalnih tržišnih uvjeta i promjena u prehrambenim navikama.

“U razdoblju od deset godina nakon ulaska Hrvatske u EU, uvoz pekarskih proizvoda je s 42 tisuće tona u 2013. narastao na 105,3 tisuća tona u 2023. što je porast od preko 150 posto. Izvoz je pritom porastao sa 17 tisuća na gotovo 57 tisuća tona, ali činjenica je da prema vrijednosti još uvijek uvozimo 1,7 puta više nego što izvozimo”, upozorila je nedavno direktorica poslovnog udruženja Žitozajednica Nada Barišić.

Ona ističe kako na poslovanje mlinsko-pekarske industrije, osim visokog uvoza, negativan utjecaj ima i nedostatak odgovarajuće radne snage kojem domaće pekarstvo nastoji doskočiti ulaganjem u nove tehnologije, modernizaciju prodajnih mjesta, ali i pokretanjem novih trendova kao što je proizvodnja kruha od prirodnog kvasa ili kiselog (sourdough) kruha.

Članak je u cijelosti dostupan OVDJE.