Kako ne bi doslovno bankrotirale, Vlada je bila primorana određene institucije i udruge staviti u jeftiniji tarifni razred kućanstava. Udruga slijepih Brodsko-posavske županije još se uvijek nije našla u toj kategoriji te bi se, s početkom sezone grijanja, mogla naći u bezizlaznoj situaciji. To, kako je pojasnio predsjednik Morosavljević, nije jedini problem na planu zakona koji otežava život slijepih osoba.
SLAVONSKI BROD - Napravite poznat, jednostavan pokus: zavežite si povez preko očiju, tako da ne vidite ništa, pa se pokušajte kretati po svom stanu ili kući. Prvo uz nečiju pomoć, a potom sami. Svatko će, dezorijentiran i uplašena koraka, ubrzo odustati i vratiti se u svoju stvarnost koju, kako tvrde stručnjaci, u daleko najvećoj mjeri oblikujemo upravo zahvaljujući osjetilu vida.
Tu mogućnost povratka nemaju članovi Udruge slijepih Brodsko-posavske županije, koja okuplja ljude čiji je vid, prema međunarodnoj definiciji, smanjen na pet posto ili manje. Oni su u petak proslavili svoj međunarodni praznik, Dan bijelog štapa, što je bio povod da čujemo glas ove samozatajne i poštovanja vrijedne populacije. Naš sugovornik bio je predsjednik Udruge, Zvonko Morosavljević.
Pri susretu s njim i članovima Udruge, koje smo zatekli u opuštenom, slavljeničkom raspoloženju, snažan dojam ostavila je srdačnost i mirnoća ljudi koji su, od rođenja ili veći dio života, proveli „u mraku“. Naročito se to osjetilo kod predsjednika udruge, koji nas je, sigurnim hodom, proveo kroz prostorije Udruge u Starčevićevoj 58, dajući nam, ni manje ni više, pred svakim vatima prednost.
- Bijeli štap simbol je sljepoće i visoke slabovidnosti. Naši su članovi dakle iz obje te kategorije. Redovni članovi koji imaju želju da se samostalno kreću, mogu, zahvaljujući suradnji Udruge s Hrvatskim savezom slijepih, proći obuku koja ih za to osposobljava. Oni tada i dobivaju svoj bijeli štap, za samostalno snalaženje u prostoru, bez pratitelja - objasnio je g. Morosavljević simboličku i praktičnu vrijednost ovog pomagala.
Strategiju koju ste i vi nesvjesno primijenili u pokusu na početku, u suštini rabe i slijepe osobe u spomenutoj obuci.
Obuka za 'samostalnost'
- Slijepa osoba koja se kreće samostalno, najbolje se snalazi u prostoru, zatvorenom ili otvorenom, koji je prethodno upoznala, „opipala“ s pratiteljem „pod rukom“. Na taj način ona ima određenu predodžbu o prostornom rasporedu te zna kuda treba ići da stigne na željeni cilj. Imam običaj reći da se takva osoba, na određenom mjestu, gdje se nalazi fizički, mora „nalaziti“ i psihički - kazao je predsjednik Udruge, čija su razboritost i jasnoća u izražavanju podsjetile na onu misao da slijepe osobe svoj hendikep „kompenziraju“ drugim osjetilima i umnim sposobnostima.
Na njihovo zadovoljstvo, Udruga je vlastitim naporom uspjela riješiti važno pitanje pratitelja.
- Kao što znate, vid je čovjeku potreban za doslovno sve aktivnosti. Iz tog razloga, mi smo se prijavili na natječaj Ministarstva rada i socijalne politike, prošli i na temelju toga zaposlili jednu osobu na mjesto pratitelja.
Zapravo, svi pomaci koji su na ovom planu učinjeni u Slavonskom Brodu i županiji rezultat su rada ove „stare“ Udruge.
- Ona neprekinuto djeluje već desetljećima, uključujući i razdoblje Domovinskog rata. Trenutno okuplja oko 130 članova te im nastoji, koliko god je to moguće, pomoći da se što uspješnije nose sa svojim invaliditetom. To i jest njezina svrha. Pritom svoj rad financiramo iz jedinica lokalne samouprave, prate nas Grad, Županija i neke općine, a izuzetno dobro surađujemo i sa ženskim „Lions klubom“ iz Slavonskog Broda, koje nam također osiguravaju određena sredstva.
Ovime problemi Udruge nisu, međutim, riješeni. Stvari još uvijek nisu uređene na državnoj razini, a tiču se značajnog broja ljudi.
- U Hrvatskoj još uvijek nije zakonski reguliran, na primjer, inkluzivni dodatak i nije donesen zakon o osobnoj asistenciji. Posljednje informacije govore da bi se to trebalo riješiti u prvom kvartalu sljedeće godine. Očekujemo zaista da će tako i biti jer će se tim zakonima poboljšati status ne samo članstvu naše Udruge nego i svim drugim osobama s invaliditetom. Također bi od velike koristi za sve nas bilo donošenje zakona kojim bi se reguliralo financiranje udruga koje skrbe o osobama s invaliditetom. Jer mi kao udruga imam obvezu javljati se na natječaje koje raspisuju spomenute jedinice lokalne samouprave te nadležna ministarstva.
Propust vlasti
Kad je riječ o financiranju, predsjenik je skrenuo pozornost na još jednan propust Vlade, koji bismo, zbog predanog rada ove Udruge i njenih materijalnih (ne)mogućnosti, slobodno mogli nazvati nepravdom.
- Električnu energiju i ostale režije mi za ovaj prostor, u vlasništvu Udruge, plaćamo prema tarifnom razredu za tvrtke. Pokrenute su određene akcije i u tom smjeru, da nas iz toga razreda izuzmu, kao što je to učinjeno s nekim drugim institucijama i udrugama. U protivnom, ne znam kako ćemo pronaći sredstva za, recimo, grijanje.
Ako za potrebe ovih skromnih ljudi dovoljno sluha, barem zasad, nema država, njihovi sugrađani, kako svjedoči g. Morosavljević, dobro ih „čuju“.
- Reakcije ljudi na ulici su dobre. Nađemo se u situaciji da ne znamo kamo krenuti ili gdje se nalazimo, i kada prolaznici to primijete, prilaze nam i nude pomoć. Dakle, mogu reći da su Brođani osjetljivi za naše potrebe, što nam je također određeni vid sigurnosti u kretanju gradom.
Prilagodba okoline slijepim osobama, kao što je 'zvučni' pikado u prostorijama Udruge, mali su znaci pažnje društva. Pravi pogodak 'u sridu' ipak će biti donošenje zakonskih akata kojima će se život ove populacije podići na višu razinu. Upravo zato to i jest bila pozdravna i najveća želja požrtvovnog predsjednika Morosavljevića.
