SLAVONSKI BROD - Kad čovjek strada, bio on odrastao ili dijete, obično se zatvori u sebe i ne izlazi iz kuće, čekajući nekakvu pomoć. Nemaš što čekati! Moraš se boriti jer će ti tek tada drugi pomoći. Naravno, prije svega, moraš sam htjeti uključiti se i nastaviti život - opisao je Ivo Jurić dramatične trenutke kroz koje je prošla svaka osoba koja je u jednom trenutku ostala bez vida, potpuno ili u velikoj mjeri.

Potpredsjednik Udruge slijepih Brodsko-posavske županije i sam je, kao 17-godišnjak, prošao kroz isto.

- Pohađao sam bravarski zanat. Imali smo tada na praksi jednu masku i jedan aparat za varenje. Nestašni kao i svi đaci, potukli smo se oko toga tko će se ih se latiti, srušivši nekakve cijevi i metalne okvire. Jedna je pala meni na glavu i od toga udarca izgubio sam vid, na jedno oko potpuno, a na drugo nakon 12 godina i brojnih operacija.

Ali tadašnji mladić, kao ni domišljati Louis Braille, nije izgubio nadu. Naprotiv, odmah je počeo učiti čuveno pismo ovoga Francuza, izum kojemu je diljem svijeta posvećen današnji dan. Ono je g. Jurića, kao i milijune slijepih širom svijeta, „izvelo iz mraka“. Ljudima koji vide, te se slabo vidljive i teško opipljive „točkice“ čine kompliciranima poput kakvog tajnog vojničkog koda, za koji bi bila potrebna višegodišnja obuka.

Tehnologija i izumi

- Brailleovo pismo sastoji se od znakova koje čine šest točkica raspoređenih u dva stupca i tri retka. Slovo ili broj predočeno je jednom točkicom ili nekom kombinacijom više točkica: npr. prva točkica je slovo „a“, a prva i druga slovo „b“ itd. Ono se da naučiti zapravo relativno brzo. Zdrave osobe, zahvaljujući vidu, uče ga najbrže, potpom potpuno slijepe osobe, a možda najsporije oni koji su djelomično sačuvali vid. On ih stalno „vuče“ da gledaju umjesto da opipavaju, tako ih, ustvari, ometajući u učenju - razuvjerio nas je g. Jurić, koji je, prisjetio se, brajicu svladao za jedno polugodište.

Borba, koju je spomenuo, za slijepu osobu ne završava se na tome. Kao i svim osobama s invaliditetom, cilj je što veća integracija u uobičajeni društveni život.

- Nakon nesreće i opismenjavanja upisao sam školu za telefoniste. To je tada bilo jako popularno zanimanje za slijepe osobe, koje su se zbog toga mogle zaposliti u mnogim tvrtkama, što je za nas bilo sjajno. Danas je tehnologija tu uslugu učinilo suvišnom, a i poslodavci su skloniji zapošljavanju osoba koje vide jer one mogu uz tajnički obavljati i druge zadatke. U Slavonskom Brodu trenutno nije zaposlena nijedna slijepa ili slabovidna osoba - iznio je Jurić poražavajuću statistiku.

Uzrok ovome problemu jesu i veliki troškovi za poslodavce.

Zapošljavanje

- Recimo, jedno radno mjesto za slijepog pravnika, zbog prilagodbe radnog okružja i posebne opreme, košta oko sto tisuća kuna. Rijetke su tvrtke koje si to mogu priuštiti. Jednako tako, vrlo je skupa, npr. i oprema koju za pohađanje redovne srednje škole imaju dva naša člana. Financirali su je najviše njihovi roditelji, a ostatak iznosa naša Udruga, Županija i Grad.

Iako je tehnologija djelomično „pojela“ spomenuto zanimanje, ona je, s druge strane, osobama s invaliditetom ipak velika blagodat.

- Više nego čitati knjige i časopise na brajici, mi slijepi volimo slušati audiozapise. Imamo sad i literaturu na CD-ovima, USB stickovima, a postoje i prilagođeni pisaći strojevi te tipkovnice za računala.

Sve spomenuto znantno podiže kvalitetu života članovima Jurićeve Udruge, kojih je oko 130, ali ono što svi oni najviše čekaju jesu određeni zakoni i mjere koji bi trebali biti doneseni na državnoj razini. Na inkluzivni dodatak i donošenje zakona o osobnoj asistenciji, kako nam je prošle godine bio objasio predsjednik Udruge, Zvonko Morosavljević, čekaju već godinama.

Obećanja

- Stalno dobivamo obećanja, ali onda nešto iskrsne i od tog dodatka ne bude ništa. Da se razumijemo, on se tiče svih osoba s invaliditetom, a to je u cijeloj Hrvatskoj velik broj i velik novac. Tko bi analizirao svih nas 62 tisuće? Velik je to posao, koji neće završiti tako brzo. Slično je i s osobnim asistentima. Zakon je u proceduri, ali opet negdje „zapne“. Za nas bi to, kako je pokazala i praksa s jednim zaposlenim videćim pratiteljem u našoj Udruzi, bila izuzetna stvar. Te nam osobe neizmjerno olakšavaju svakodnevni život.

Možda još veći, gorući problem za ovu brodsko-posavsku udrugu bile su skupe režije jer im prostori nisu bili uvršteni u kategoriju kućanstva.

- Taj je problem, nasreću, riješen. Nismo, doduše, uvršteni u spomenutu kategoriju, ali smo našli načina da se „pokrijemo“. Financijsko izvješće za prošlu godinu bilo je pozitivno, a u tijeku je izrada plana i programa za ovu.