U nastavku u cijelosti prenosimo današnji blog Brođanke Sandre Vukoje, poznatije kao Bajkopričalica Sandra, u kojemu otkriva što se sve može - pričanjem i pripovijedanjem.

Danas je lakše nego ikada prodati maglu, kupiti mačka u vreći i podmetnuti zrnca šećera za vilinsku prašinu, ali to vas ne sprječava da budete mudri i dobro ispitate je li nešto stvarno tako kako se predstavlja.

Nedavno sam pretražujući nešto na internetu naišla na zanimljivu priču o eksperimentu Phillipha Grahama koji je 2010.  želio iskušati moć pričanja priče kroz prodaju. Na eBayju je kupio nekoliko običnih predmeta, a potom ih je odlučio prodati, ali tako da je uz svaki taj predmet izmislio osobnu priču. Običnu posudicu za papar koju je kupio za 0,99 centi, on je prodao za 28 dolara. Prodavajući predmete i pričajući priče o njima zaradio je oko 8 000 dolara.

Ova priča i upiti koje dobivam zadnjih nekoliko dana, ponukali su me napisati ovaj blog o odgovornosti pričanja priča i da vas podsjetim da uvijek ispitate što se krije iza priče koje nam drugi pričaju kada nas žele privući na neku edukaciju, seminar ili nam nešto prodati.

Danas više nego ikada postoji interes za zanimanje pripovjedača i općenito za pripovijedanjem, a uz to dolazi i jako velik broj raznih tečajeva, seminara i storytelling radionica. Kako se pripovijedanjem bavim više od 11 godina često me pitaju gdje se educirati i steći/unaprijediti pripovjedačke vještine. Ovdje ću vam dati nekoliko savjeta, a na vama je da propitate i moje savjete i donesete svoj sud o tome je li neka edukacija za vas ili ne. Pišem iz svog iskustva, a svačije iskustvo je jedinstveno. Moji savjeti mogu vas usmjeriti, ali ne mogu spriječiti da se opečete na trgovce lažnim draguljima. To ovisi o vašoj sklonosti koliko inače u životu preispituje informacije, ljude, događaje i stvari koje vas okružuju.

Formalno školovanje za pripovjedače u Hrvatskoj ne postoji. Ne postoji fakultet gdje ćete dobiti verificiranu diplomu i postati "diplomirani pripovjedač”. Stotinama godina pripovjedači su išli svijetom te pripovijedali bajke i priče i to isključivo odraslima. U nekim zemljama poput Irske ili Škotske ta se tradicija neprekidno održala do danas.

U Hrvatskoj se tradicija izgubila. Postoje ljudi koju su tu tradiciju pripovijedanja vratili, koji su osvijestili pripovijedanje kao poziv, iza kojih je zavidan broj nastupa kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu, koji održavaju radionice umijeća pripovijedanja (eng.storytelling), seminare i tečajeve prenoseći svoje iskustvo, znanje i mudrost.  Kada biste ih pitali da se osvrnu u svoju prošlost, prisjetili bi se događaja koji su ih vodili od malih nogu prema ovom pozivu i povezali bi te događaje kao točkice na papiru praveći ljestve koje vode do kvalitetnog pripovjedača od kojeg želite učiti.

Pripovijedanje nije puko prepričavanje priče ili događaja. U pripovijedanje pripovjedač unosi svoja životna iskustva, znanje i spoznaje. Ono što ga čini profesionalcem je to što svoje sate i dane posvećuje memoriranju bajki i priča, istraživačkom radu, pripremi i vježbanju, nastupima i od toga zarađuje za život.

Tko je profesionalni pripovjedač možete pročitati u blogu koji sam pisala u veljači,

Prva osoba koja je vratila tradiciju pripovijedanja naša je prva profesionalna pripovjedačica bajki i priča za djecu i odrasle gđa Jasna Held. Nekoliko nas koji smo krenuli profesionalnim putem, učili smo od nje i na njezinim radionicama dobili jako puno znanja i smjernica. Njezine radionice uvijek preporučujem svima koji žele ozbiljnije primjenjivati pripovijedanje u svom radu jer znanje koje ćete ondje dobiti je neizmjerno vrijedno i daje vam dovoljno alata i tehnika za samostalnu primjenu.

No, učili vi od gđe Held ili nekog drugog pripovjedača, dobro se informirajte o njegovim kompetencijama, referencama, iskustvu i radu, i je li zaista tako kako se predstavlja. Informirajte se o edukacijama koje pronalazite i za koje doznajete na plaćenim reklamama -što ćete tamo dobiti, o detaljnom sadržaju i voditeljima. Mnogi će vam prodati priču, ali ne i potrebno znanje.

O kompetencijama pripovjedača pisala sam ranije u jednom od blogova te možete više pročitati u istoimenom blogu.

I za kraj, važno je napomenuti. Iskustvo je sve i ono nema cijenu. Nekoga poučavati velika je odgovornost, a spremnost da prenesem svoje znanje bilo je onda kad sam stekla puno pripovjedačkog iskustva i održala toliko nastupa da ih više ne brojim, u raznim uvjetima, okolnostima, mjestima i raznolikoj publici.

Važno je ulagati u sebe, proširivati svoje znanje, učiti cijeli život, ali zapitajte se primjenjujete li stečeno znanje ili samo odlazite na edukacije i skupljate informacije, a primjenu naučenog neprestance odgađate jer se ne osjećate dovoljno spremni za prvi korak.  Primjena je važna, a iskustvo najbolji učitelj. Više o važnosti iskustva možete pročitati u mom blogu Iskustvo pripovijedanja-moj najbolji učitelj iz svibnja.

Iskustvo si uskraćujemo kada se jako bojimo da ćemo pogriješiti. Pogreške treba shvaćati kao pouke i iz njih učiti. Stoga vam za kraj donosim jedan citat za motivaciju bilo što da radite i gdje god da se nalazite.

"Strah će donijeti pomanjkanje iskustva, pomanjkanje iskustva će donijeti neznanje, a neznanje će donijeti još veći strah.” 

(Iz knjige "Sjetite se zašto ste počeli” autora Vlatka Možara)

I uvijek preispitajte i istražite. Ne uzimajte stvari zdravo za gotovo.  Možete samo dobiti.

Ako imate pitanja, pišite mi. Pitajte me o bajkama, pričama, pripovijedanju ili čitanju. Rado ću odgovoriti. Pratite moju FB-stranicu i blogove, tu donosim preporuke o literaturi i savjete o pripovijedanju.