Ako nas ovdje ima šestero, ispada da po danu plaćamo 14 kuna. E, pa za te novce očekujem i bolje uvjete. Mogli bi uvesti poslugu i dostavu doručka u krevet. Ipak je to 14 kuna za 24-satni boravak na moru – ljuti se jedna brodska gospoja kojoj je zagorio ručak.
KAKO se provode povlašteni Brođani, pripadnici IV. smjene, koji su, za tisuću kuna, uspjeli uvaliti se u program koji jamči 12-dnevno lijepo vrijeme, more, sunce, hlad borova, krov nad glavom, spavanje, struju, vodu... i sve to u odmaralištu koje je, nakon skoro 20-godišnje pravne bitke, ponovo u 1/1 vlasništvu Grada Slavonskog Broda - znaju naši specijalni reporteri Emil Cipar i Željko Mužević, koji (ne)radno tamo borave zahvaljujući regresu i K-15 od SBplusa.
Recimo, poslodavac i dalje ne može samo tako dati otkaz radniku čijim radom nije zadovoljan
Brzim preko Bosne
Osmi dan u Brodskom odmaralištu na Korčuli protječe sasvim mirno. Sunčano, toplo s 30-tak celzijevaca u hladu i 25-27 stupnjeva toplim morem i vlagom od 27 posto.
Čestitom svijetu je osmi dan, a nama kroničnim kasniteljima tek šesti. Prvo smo zaboravili kad treba krenuti, a onda smo dva dana putovali „brzim preko Bosne" dok se nismo skrasili u hladovini korčulanskih borova. Ostali gosti, sad već osmodnevni starosjedioci, goluždravi, rumeni k'o odojčad na ražnju s pomalo rahlom kožicom, a mi, kontinentalni dotepenci, poput čovječjih ribica bijelom puti, buljookim očima podbulim od dobra vina s hercegovačkog krša, s Neretvom i suncem u kosi, bez krša i maslina. I dobro razvijenim trbušnim mišićima koji su već dobrano prekrili kupaće gaće.
Sjedimo tako moj nekadašnji najbolji prijatelj Emil i ja u hladu borova dok su svi ostali rasuti po plažama od ove uvale do Pržine, Krmače, grada Korčule…
- Super je - kriče dok navečer poput rakova prolaze odmaralištem.
- Nigdje hlada, samo more i pijesak.
Nemam pojma što je tu super, al' o porivima, osjetima i ukusima ne valja suditi. Tko voli, nek' izvoli. Mi smo u hladu borova.
- Ono što se sada mijenja u poduzećima uglavnom se opisuje kao niz kozmetičkih zahvata, a znamo da oni mogu znatno uljepšati dojam… - zbori moj nekadašnji najbolji prijatelj Emil, uvaljen do brade u stolicu i pojašnjava mi novi Zakon o radu. Da nema cigarete među prstima pomislio bih da mi zbori sam ministar Mršić.
Majstor prašak, Laco i i pokoja gospoja
Pozornost mi plijeni majstor Ivan Bašić zvan Prašak koji šaluje postolja za rasvjetne stupove koji trebaju razbiti polustoljetni mrak među kućicama. Majstor Prašak je bio nekada nogometaš Trgovačkog, Želje i BSK-a, a Slavonski Brod je napustio prije 25 godina i skrasio se ovdje na Korčuli. I čovjek neumorno radi iako je već u 66. godini života. Mora se. Čujem da ga je, svojedobno, preveslao bivši gubernator BiH koji mu je za radove na kući ostao dužan pozamašnu svotu novca.
E, protiv UN i EU zvjerki se ne može samo tako. Oni mogu sve pa i ostati dužni par stotina tisuća kuna majstoru s diplomom inženjera građevine iz Slavonskog Broda. I tako majstor ing. Prašak mora raditi da bi preživio. A ex gubernator je, s EU apanažom, malo u Švicarskoj, malo u Njemačkoj, a ponekad navrati i u kuću na Korčuli. Baš tu koju mu je napravio majstor Prašak. I tako Ivan kopa kanal u koji će položiti elektrovodove i betonira postolja za rasvjetne stupove. Od nečega se mora živjeti.
…Recimo, poslodavac i dalje ne može samo tako dati otkaz radniku čijim radom nije zadovoljan – svoj monolog nastavlja moj nekadašnji najbolji prijatelj, a meni pozornost plijeni vrckava gologuza komšinica u kratkoj laganoj suknjici i papučama s debelim potplatima. Djeca otfrknula pa sad s mužem sama ljetuje. Baš joj dobro stoji. I haljinica i papuče.
Nova rasvjeta i tuševi
- Jel' da će biti dobro? – s pitanjem dolazi domar Dražen Laco.
- Što će biti dobro? – pitam i gledam moga bivšeg najboljeg prijatelja koji je zastao u svom lamentiranju te pogledom radoznalo ispituje Lacu.
- Pa to s rasvjetom. Eto, glavnu „ulicu" smo osvijetlili, a sada idemo i s drugim „ulicama" – pojašnjava Laco.
- Aha, ma bit će super. Ali, kakvi su ovo majstori što buše ove zidove.
- E, tu će biti vanjski tuševi. Svaki će imati bojlere od 360 litara. I to će biti gotovo za dan-dva. Al' ova vaša smjena mi se nije iskazala. Skoro upola vas je manje nego one prošle. Ma ne, sve kućice su zauzete ali u njima ima samo dvoje-troje ljudi – priča Laco odlazeći i gurajući ona velika zidarska kolica. E, a baš je to super. Platiš tisuću kuna za kućicu i 12 dana plandovanja. Nikoga nije briga dal' vas u kućici ima jedan ili 101. Naravno, ako možete stati. A ima nas svakakvih ovdje. Jednima je super, drugi su razočarani. Eto, jedna šesteročlana obitelj je zgrožena uvjetima boravka.
- Ako nas ovdje ima šestero, ispada da po danu plaćamo 14 kuna. E, pa za te novce očekujem i bolje uvjete. Ne bi bilo loše da uvedu i poslugu i dostavu doručka u krevet. Ipak je to 14 kuna za 24-satni boravak na moru – ljuti se jedna brodska gospoja kojoj je zagorio ručak.
... Jednostavnije je i "baratanje” radnicima. Privremeno, najdulje na šest mjeseci, moguće je tako ustupanje radnika između poduzeća koja imaju istog vlasnika… - nastavlja Emil nepogrešivo pamteći zarez kod kojeg je stao prije pola sata.
(Nastavak slijedi)
