Ime i prezime Franjo Matanović, alias F.M. neDostajemiviski, većini Brođana ništa ne znači. Oni koji ga znaju, znaju i kako je dobro poznavati ga, a pravo bogatstvo imati ga za prijatelja jer sam Franjo je prava hodajuća riznica. Ozbiljan tek toliko koliko je nužno za preživljavanje, autorioničan, u komunikaciji duhovit, u nadahnuću i idejama originalan.

Točno prije 25 godina Franjo, koji je u srednju školu išao, pa onda sve do pred Domovinski rat, i nastavio raditi i živjeti u Slavonskom Brodu, imao je neponovljiv koncept proslave svojeg 25 rođendana: Ne samo Slavonski Brod, već i druge gradove širom tadašnje države, oblijepio je plakatima koji su, osim što su bili originalni, zaintrigirali tadašnje 'milicajce' a, Franjo je mišljenja kako ih ni drugi, tada, nisu shvaćali. Bili su to negativi osmrtnica na kojima je pisalo „Četvrt stoljeća od rođenja, F.M. Nedostajemiviski" te inverzno napisana aktualna godina i godina rođenja. „Rođenicu" kako antonimski, nasuprot osmrtnici, Matanović taj plakat naziva, 'milicajcima' je objasnio kao najavu svoje prve knjige koja uskoro treba izaći. I izašla je. U fotokopirnoj tehnici, formata A8, u samizdat (самиздат) ediciji. I druga, i treća, i tako redom.

Kad već red spominjemo - idemo po redu. F.M. neDostajemiviski (Franjo Matanović) rođen je 1964. u Svilaju Donjem (Odžak). U Slavonski Brod, zbog školovanja, došao je Od 1979. godine. Od 1992. lutao je radeći po Europi i Hrvatskoj. Od 1997. živi u Italiji, a trenutno je, opet zbog posla, u Škotskoj.

Aforizme i aforističku poeziju i prozu,  počeo je objavljivati kasnih 80-tih u "Brodolomu” i „LOB-u", i poeziju u ostalom 'omladinskom' tisku te u zajedničkim zbirkama. Od 1986. godine bio je član Književne omladine Hrvatske (KOH) koju je, pred kraj njenog djelovanja i vodio, te član drugih književnih skupina. U tvornici Đuro Đaković pokrenuo je i uređivao omladinsko glasilo "Cilj”.

Po uzoru na ruski 'samizdat' pravi knjižice, pod pseudonimom F.M.neDostajemiviski, koje dijeli širom ex Jugoslavije na raznoraznim književnim događanjima na kojima sudjeluje ("Jutra poezije” u Zagrebu, "Poetski maraton” u Sarajevu...). Izbor iz prijeratnih 'samoizdaja' objavljen je 2006. pod naslovom "Kupite franju”. Od 2008. pa nadalje dobiva niz priznanja i nagrada za poeziju prevedenu na talijanski (između ostalih: nagrada gadonačelnika na međunarodnom natječaju "TRA LE PAROLE E L'INFINITO”, Casoria, 2008, prvo mjesto na VI. literarnom natječaju "ANSELMO SPIGA”, San Sperate, 2009, Sardegna, nagrada na natječaju `IL TREBBO' Riolunato, Modena, 2010, prvo mjesto za neobjavljenu zbirku "Per te Iryna”("Za tebe Iryna”) Premio Letterario "la Bussola", Milano, 2011, prvo mjesto autora stranca na natječaju "AMICI SENZA CONFINI”, Rim, 2011, prvo mjesto poezia na stranom jeziku "Parole Rosso Sangue” Alta Valle Brembana, BG, 2012; treće mjesto u sekciji. Europa, Delia – città di Bova Marina ,RC, 2013. itd) a pjesme su objavljivane širom Italije po raznim antologijama. Neke su i uglazbljene (U video prilogu pjesma Franje Matanovića Lo Specchio della Poesia koju je uglazbio Juro Angelich CiS koji živi u Švicarskoj i Trnjanima kod Slavonskog Broda).

Kako je Franjo Matanović (i) brodski zavičajnik, a jer baš danas slavi pola stoljeća od rođenja, ovim podsjetnikom na tu krasnu osobu, pridružujemo se čestitkama koje je, zacijelo prvo dobio od svoje drage Irine i prekrasne troje dječice, i vjerojatno od svojih prijatelja po peru te, u Franjinom stilu, želimo što skorije njegovo 'ukazanje' u Slavonskom Brodu, pa kad je već priznat u Italiji, mogao bi (ponovo) biti 'prorok i u svojem zavičaju.