SLAVONSKI BROD - Pri kraju ljeta, stanovnici jedinstvene u Hrvatskoj ploveće ulice, obilježili su 12. godinu zaredom Dan splavara, objavio je Glas Slavonije. Svojevrsni je to splavarski kirvaj kada vlasnici u kućama na vodi još jednom s prijateljima i rođacima prirede feštu uz dobru domaću hranu, druženje i pjesmu. 

Zdravko Grčević: "To je dio tradicije s početka prošlog stoljeća, kada su između dva rata stari Brođani održavali bakljadu pod nazivom Venecijanske noći"

Simbolički kraj ljeta

Simbolički je to kraj ljeta na Savi koji prakticiraju zadnje subote u kolovozu i završavaju bakljadom - kada čamcima i s upaljenim bakljama s kraja Splavarske ulice uzvodno voze prema savskom mostu gdje se okrenu, povežu u grupe i tako u tišini plutaju nizvodno do Malog gradskog kupališta gdje se čamci razdvajaju i vraćaju na svoje splavi, na kojima se nastavlja pjesma i veselje do kasnih sati. Romantičnu sliku priredili su i preksinoć povećem broju znatiželjnika koji su ih s obale pratili pogledom.

"Venecijanske noći"

- To je dio tradicije s početka prošlog stoljeća, kada su između dva rata stari Brođani održavali bakljadu pod nazivom „Venecijanske noći", kaže Zdravko Grčević, predsjednik udruge splavara „Čika Mata Marković", koji kao i većina brodskih ljubitelje života na rijeci ne propušta ni jedan dan na Savi.

- Mi tu boravimo 12 mjeseci bez obzira na vremenske prilike, nastavljajući tradiciju suživota Brođana sa Savom, no za one koji dolaze samo zbog kupanja, ovo je ljeto bilo loše - dodaje Grčević, koji je s dvadesetak gostiju te bogatom ponudom ića i pića proslavio još jedan splavarski kirvaj.

"Ženski splav"

Za većinu stanovnika ulice na vodi, koja sada broji više od 80 kućica, dolazak na splav znači prije svega mir, ljepotu, pjev ptica, zrcaljenje okoliša u ćudljivoj rijeci, susret s ljudima... Među njima je i Božena Verhas, zaljubljenica u rijeku od malih nogu. Na splavi koju je izgradio njezin suprug najčešće se druži s prijateljicama pa ovu kućicu na vodi mnogi i vide kao „ženski splav", a u subotu su se na stolu našli samo domaći specijaliteti - soparnik, kiflice, štapići, kobasice s roštilja, ajvar, domaći kruh, šeri, rakija (ispečena na susjednoj splavi).

- Tu smo odrasli, naučili plivati, uživamo svakog trenutka ljeti, ali i zimi. Prava je uživancija doći popiti kavicu, popričati... Kada smo ljuti, nervozni, ovdje se ispričamo, izjadamo i bude nam dobro. To nam dođe kao društvena terapija - veli gospođa Verhas. Svakodnevna gošća na njezinoj plovećoj kućici je i Branka Lojen, rođena Brođanka koja obožava Savu. Premda je rijeka ove godine ćudljiva, hladna i negostoljubiva za kupanje, Sava je, kaže, prekrasna.

- Često dođemo, sjednemo, gledamo u vodu i šutimo... gledamo kako teče i tada kao da odnosi sve što nam je teško, zbog čega smo tužni - kaže Lojen, koja u osmom desetljeću života nalazi ugodu u svakodnevnom druženju, kupanju i ljepoti neba iznad splavarskog naselja.

(Fotografije u članku i na naslovnici: Marija Radošević)