SLAVONSKI BROD - Na večeras održanom predavanju o pravima žena, u dvorani brodske Gradske knjižnice bilo je vrlo malo desničara i vjernika, a ako su se tamo i našli, vjerojatno su zalutali. Šteta, jer sama bi tribina dobila puni smisao tek kada bi u njoj sudjelovale sve strane rasprave o nekom pitanju. A danas se to pitanje odnosilo na - prava žena.

Na dan ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru, Udruga Pozitiva organizirala je tribinu i predavanje ginekologa Dubravka Lepušića o prizivu savjesti liječnika i pravu žena na pobačaj.

'Katolici nemaju pravo intervenirati u tuđu odluku o pobačaju.'

- Udruga je to civilnog društva osnovana od strane istomišljenika prije godinu dana. Naši ciljevi su vrlo jasni. Okupljamo ljude iz stranaka lijevog spektra ili one koji nisu stranački opredijeljeni, a žele doprinijeti društvu na način da svaki dan naprave jedno dobro djelo. To je ujedno i glavni moto Udruge. Diljem Hrvatske održavamo tribine o reformi obrazovanja, ekologiji i ženskim pravima. Doprinos možemo dati kroz politiku, ali i kroz izravne razgovore s ljudima. - za SBplus kazao je saborski zastupnik Ranko Ostojić (SDP) te naglasio kako je sretan što je danas svojim glasom „za" sudjelovao u ratifikaciji Istanbulske konvencije.

U šest od 30 zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj, ženama nije dostupna medicinska procedura prekida trudnoće, a te iste ustanove u pitanje dovode i kontracepcija i sterilizaciju. Upravo je o tom problemu kao i njegovu izravnom uzroku - pozivanju liječnika na priziv savjesti, bilo govora večeras.

'Tebi ću mnogo muka zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati', obećaje Biblija.

- Problem je u nereguliranosti priziva savjesti. Ja mogu na komadu papira napisati koje poslove od sutra ne radim i predati to svom šefu. Nema komisije niti regulative radi vjerodostojnosti takvog odabira. To je potrebno radi toga da se zna koliko je dostupna zdravstvena usluga ženama koje ne bi trebale same tražiti nekog tko će im obaviti pobačaj. Pravo žene na pobačaj osnovno je ljudsko pravo po Konvenciji UN-a i tu cijela priča završava. Ako je netko katolik, taj neće napraviti prekid trudnoće iz svojih religioznih uvjerenja, ali ta osoba nema pravo intervenirati u tuđu odluku o tomu. - za SBplus kazao je ginekolog Dubravko Lepušić.

Priziv savjesti na koji se liječnici pozivaju kada ne žele raditi pobačaje, u novom bi se zakonu trebao zvati drugačije - neizvršenje određenih zakonskih medicinskih postupaka. Sva ljudska bića rođena su slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima ili bi barem tako trebalo biti prema Općoj deklaraciji o pravima čovjeka. Međutim, u Bibliji, točnije, Knjizi postanka, stoji 'tebi ću mnogo muka zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati', a neki smatraju da bi tako trebalo biti pod svaku cijenu i bez prava žene da izbjegne takav scenarij.

Prekid trudnoće, smatra Lepušić, neće biti zabranjen, ali će desne i religiozne strukture inzistirati na nekim drugim stvarima, kao što je, na primjer, obavezno savjetovanje i stručni razgovor sa ženom prije donošenja konačne odluke o pobačaju.

Pozitivan priziv savjesti imali su brojni liječnici diljem svijeta koji su se borili protiv kriminalizacije pobačaja.

- Tretiraju, dakle, ženu kao da je glupa pa joj oni trebaju pomoći da donese tu odluku. S druge strane, ti isti liječnici i „savjetnici" ne žele sami imati razgovore o tomu koji su razlozi njihovog pozivanja na priziv savjesti i zašto ne postoje neki kriteriji prema kojima se oni uopće mogu pozvati na takvo što. - kazao je doktor Lepušić. ističući kako „Pozitiva" smatra da odluka žene ne treba biti preispitivana te da se radi o hitnoj proceduri ili postupku jer žena zakonski na njega ima pravo do 10. tjedna, a nakon toga tek uz valjani medicinski razlog.

Osim toga, smatraju u „Pozitivi", pobačaj treba biti besplatan i tako svima dostupan odnosno stručnjaci ga trebaju obavljati na teret HZZO-a.

Napominju kako danas branimo pravo stečeno prije 40 godina, člankom 191. Ustava SFRJ, a to je pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece koje se može ograničiti samo radi zaštite zdravlja.

Pravo na priziv savjesti već danas ne priznaju Švedska, Finska, Češka i Bugarska.

- Kujundžić kazuje kako život počinje začećem. To može biti njegov privatan stav, ali on zna da nikad u povijesti na političkoj, društvenoj, religioznoj i filozofskoj razini nije postignut konsenzus oko toga kada zapravo počinje život. A ovo što on izražava stav je crkve i klerikalaca. Međutim, i oni su sami kroz povijest mijenjali trenutak u kojem bog udahnjuje dušu čovjeku, a samo su trojica pape tvrdila da je to u trenutku začeća. - argumentirao je Lepušić i izrazio svoje neslaganje s aktualnim ministrom zdravstva.

U 23. Tjednu trudnoće formiraju se moždane strukture čovjeka pa treba razlikovati čovjeka kao organizam i čovjeka kao osobu. Mnogima je slabo poznata činjenica da se oplođena jajna stanica ne razvije uvijek u plod. Čak štoviše, daleko češće ne uspije postati fetus i roditi se.

Najveći je problem kod priziva savjesti njegova neopravdanost i selektivnost - neki liječnici, naime, rade umjetnu oplodnju ali ne i pobačaj. „Prljavi posao" radije prepuštaju hrabrijim kolegama. Ponekad se, tvrdi doktor Lepušić, radi i o neznanju koje se prikriva pozivanje na pravo na osobni izbor, vjersku slobodu ili druge privatne razloge.

Pozitivan priziv savjesti imali su brojni liječnici diljem svijeta koji su se borili protiv kriminalizacije pobačaja.

Zadnja godina pozitivnog nataliteta u Hrvatskoj bila je 1958., a mladima i dalje ne želimo, kroz formalno obrazovanje, govoriti o seksu i zaštiti od spolnih bolesti koje su jedan od najvećih uzroka zašto žene ne mogu zatrudnjeti. O tomu, upozorava „Pozitiva", nitko ne želi govoriti.

Priziv savjesti prihvatljiv je kada je autentičan, kada netko drugi može obaviti posao umjesto liječnika koji to ne želi, kada nema diskriminacije i kada nije neposredno ugrožen život pacijenta

Priziv savjesti prihvatljiv je kada je autentičan, kada netko drugi može obaviti posao umjesto liječnika koji to ne želi, kada nema diskriminacije i kada nije neposredno ugrožen život pacijenta, naglasio je Lepušić spomenuvši strašan slučaj iz 2012. godine kada je stomatologinja umrla u irskoj bolnici od sepse zbog odugovlačenja dovršetka spontanog pobačaja u 17. tjednu trudnoće jer su liječnici i dalje čuli otkucaje srca fetusa čiji je život već bio, nenamjerno, izgubljen. U drugom je slučaju opisao mladu Zagrepčanku koja je u 16. godini dva puta završila na pobačaju jer joj njezin liječnik nije želio propisati kontracepciju.

- Pravo na priziv savjesti već danas ne priznaju Švedska, Finska, Češka i Bugarska, a i ja bih ga zabranio u medicini. Onaj tko se školuje za liječnika odmah zna čime će se baviti, prema tomu, odmah i na početku može se pozvati na savjest i odustati od tog zanimanja. - zaključio je Lepušić i kazao kako bi se mala Hrvatska ponekad trebala ugledati na velike umjesto da „izmišlja toplu vodu" jer postoji razlog zašto, na primjer, Finska ima najbolji sustav obrazovanja - naime, za razliku od našeg, njime caruje znanost, a ne ideologija.