SLAVONSKI BROD - Ovih dana u javnost je izašla interaktivna karta koja donosi dostupnost pobačaja u hrvatskim bolnicama, a koju su izradile aktivistikinje "Programiraj za Hrvatsku".

"Ako je netko katolik, taj neće napraviti prekid trudnoće iz svojih religioznih uvjerenja, ali ta osoba nema pravo intervenirati u tuđu odluku o tomu. Pravo na priziv savjesti već danas ne priznaju Švedska, Finska, Češka i Bugarska, a i ja bih ga zabranio u medicini."

Karta sadrži podatke o ukupnom broju specijalista ginekologije u pojedinoj bolnici, broju onih koji imaju priziv savjesti, kao i cijenu pobačaja. 

"Od 27 javnih bolnica koje imaju ovlaštenje za obavljanje postupka prekida trudnoće na zahtjev pacijentice, novinarke su skupile podatke o ukupnom broju specijalista ginekologije i koliko ih ima priziv savjesti. Prema tome na karti je mapirana dostupnost ove medicinske usluge za svaku od 21 hrvatske županije.

Podaci su povezani sa statistikama iz ljetopisa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o broju medicinski induciranih prekida trudnoće po županijama u 2017. godini.

Navedene su okvirne cijene ove medicinske usluge (iz istraživanja provedenog u proljeće 2018.), jer cijenu svaka bolnica kreira autonomno, a niti jedna nema objavljenu cijenu u svojim cjenicima na web stranicama", objavljeno je na stranicama Code for Croatia. 

Prema podatcima navedenim na toj interaktivnoj karti, koju možete detaljno pogledati OVDJE i vidjeti podatke za svaku pojedinu bolnicu obuhvaćenu istraživanjem,  podatci prikupljeni u 27 javnih hrvatskih bolnica govore kako se cijena pobačaja, u razdoblju istraživanja, kretala od 1870 u Bjelovaru, do čak 3000 kuna u Dubrovniku. Zanimljivo je kako je pobačaj ženama koje se odluče na njega najnedostupniji na sjeveroistoku zemlje gdje je najviše bolnica u kojima su liječnici uložili priziv savjesti.

I dok, prema pisanju Indexa, priziv savjesti nije uložio niti jedan specijalist u bolnicama u Karlovcu, Kninu, Gospiću, Ogulinu, Puli, Rijeci i Vukovaru, prema podatcima iz istog izvora, pobačaj nije moguće obaviti u Požegi, Virovitici, Našicama, Vinkovcima te zagrebačkom Svetom Duhu, jer su tamo svi liječnici uložili priziv savjesti.

Kada je u pitanju slavonskobrodska Opća bolnica "dr. Josip Benčević", podatci s nedavno objavljene interaktivne karte, govore kako je u toj ustanovi 13 specijalista, šest ih je uložilo priziv, a cijena pobačaja s općom anestezijom iznosi 2089 kuna.

O tome ima li žena pravo donijeti odluku o pobačaju, je li tu uistinu riječ o ubojstvu, trebaju li se u cijelu priču 'petljati' molitelji - pitanja su o kojima se žestoko raspravlja od kako je krenula Inicijativa "40 dana za život", no je li država trebala liječnicima dozvoliti pravo na priziv savjesti, tim više što je pobačaj u ovoj zemlji legaliziran. Stoga je uistinu na mjestu dvojba onih koji se pitaju treba li netko specijalizirati ginekologiju ako se ne želi baviti jednim njenim dijelom. Treba li netko studirati ginekologiju ako će se na pravo o prizivu savjesti pozvati i kad je u pitanju umjetna oplodnja, koja je u konačnici stvaranje novog života?

- Problem je u nereguliranosti priziva savjesti. Ja mogu na komadu papira napisati koje poslove od sutra ne radim i predati to svom šefu. Nema komisije niti regulative radi vjerodostojnosti takvog odabira. To je potrebno radi toga da se zna koliko je dostupna zdravstvena usluga ženama koje ne bi trebale same tražiti nekog tko će im obaviti pobačaj. Pravo žene na pobačaj osnovno je ljudsko pravo po Konvenciji UN-a i tu cijela priča završava. Ako je netko katolik, taj neće napraviti prekid trudnoće iz svojih religioznih uvjerenja, ali ta osoba nema pravo intervenirati u tuđu odluku o tomu. Pravo na priziv savjesti već danas ne priznaju Švedska, Finska, Češka i Bugarska, a i ja bih ga zabranio u medicini. Onaj tko se školuje za liječnika odmah zna čime će se baviti, prema tomu, odmah i na početku može se pozvati na savjest i odustati od tog zanimanja. - za SBplus kazao je još ranije ginekolog Dubravko Lepušić.

Činjenica je i ta, da pravo na priziv savjesti u ginekologiji, otvara mogućnost da se već sutra s njim u velikoj mjeri susretnemo i u drugim granama medicine. Što će biti ako nas netko, zbog priziva savjesti, sutra ne bude htio cijepiti, operirati? Živimo li u državi koja legalizacijom s jedne strane te omogućavanjem prava na priziv savjesti s druge strane, zapravo samo pere svoje ruke ne želeći se javno zamjeriti s jedne strane civiliziranoj Europi, a s druge strane crkvi i vjernicima u Hrvata? Je li to licemjerje ili demokracija?