HRVATSKE trudnice koje po zakonu imaju pravo na prekid trudnoće zbog ozbiljnih anomalija fetusa, žale se kako nakon 24. tjedna trudnoće ponekad moraju odlaziti u Sloveniju gdje za postupak plaćaju na tisuće eura iz svojeg džepa. Da stvar bude gora, granica od 24 tjedna trebala bi biti sadržana u novom zakonu koji bi uskoro trebao u Sabor, piše portal Index čiji članak u cijelosti prenosimo.

Na forumima i društvenim stranicama nije rijetkost naići na tužne i zastrašujuće objave poput ove:

„U 27. tjednu sam i dijagnosticirane su mi teške anomalije na bebi. Kod nas se više ništa ne može poduzeti, doktori vele da mogu samo čekati da izgubim bebu ili postoji čak i mogućnost da se rodi takva. Ne želim ulaziti u detalje, ali molila bih ako netko zna jer sam čula da se u Ljubljani radi prekid trudnoće u bilo kojem stadiju ako su indikacije za to (gdje u Ljubljani, koliko bi to koštalo i ako ima nekakvih iskustava???)."

Kasno dijagnosticiranje i namjerno otezanje da bi se izbjegao pobačaj u Hrvatskoj

Da ovaj slučaj nije puka izmišljotina, potvrdilo nam je više stručnjaka koji su, iz razumljivih razloga, željeli ostati anonimni. Oni su ustvrdili kako pouzdano znaju da su neke žene odlazile u Sloveniju jer u Hrvatskoj nisu mogle obaviti prekid trudnoće, iako su ispunjavale uvjete za to. Štoviše, doznali smo da je bilo trudnica, koje je hrvatski zdravstveni sustav razvlačio po pregledima sve dok nije postalo „prekasno".

Prema priči anonimnog liječnika, trudnica se javila jednoj zagrebačkoj bolnici dovoljno rano, u 17. tjednu trudnoće, no pretrage su joj otezane gotovo dva mjeseca da bi na kraju dobila informaciju da joj je najpametnije otići u susjedstvo.

Neke žene po forumima također dijele iskustva prema kojima su im ginekolozi namjerno zatajili anomalije ploda zbog toga što se protive pobačaju. Naravno, takvi izvori ne mogu se smatrati pouzdanima, no oni se podudaraju s iskustvima ozbiljnih liječnika, a u zemlji u kojoj se prekid trudnoće stigmatizira čak i kada je medicinski opravdan, što uglavnom znači da se radi o teškim anomalijama s kojima dijete teško može preživjeti ili živjeti nakon poroda, nerealno je očekivati da će traumatizirane žene igdje progovoriti imenom i prezimenom.

Prema informacijama kojima barataju ginekolozi i žene na forumima, takvi zahvati ondje koštaju oko pet tisuća eura. I, naravno, uključuju tešku stigmatizaciju i velike traume. Nažalost, za mnoge mlade obitelji u Hrvatskoj takav bi iznos vjerojatno zahtijevao veliko zaduživanje ili prodaju nekih obiteljskih vrijednosti ili nekretnina.

U zakonu ne postoji rok

Jedno od ključnih pitanja u ovoj priči jest – zašto se to događa kada prema aktualnom hrvatskom zakonu, odnosno njegovom članku 22., vremensko ograničenje u slučaju ozbiljnih medicinskih razloga ne bi trebalo postojati:

„Nakon isteka deset tjedana od dana začeća, komisija prvog stupnja može odobriti prekid trudnoće, uz pristanak odnosno na zahtjev trudne žene, u slučajevima:

- kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja;

- kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama;

- kad je do začeća došlo u vezi s izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća."

U čemu je problem? Zašto hrvatske trudnice ipak moraju odlaziti u Sloveniju prolaziti kroz traume kao da su nekakvi ilegalci i skupo plaćati nešto na što imaju pravo? Jesu li možda samo dezinformirane i tko ih je dezinformirao – društvene mreže ili možda ginekolozi skloni prizivima savjesti?