AP/SBplus
4775
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Pretražujući oglase putem mobilnih aplikacija, Brođanka Kristina Jerković naišla je na jedan na kojem se prodavalo „neodoljivo bijelo čupavo stvorenje" kojim je započela njezina ljubav prema zečevima.
- Do tada nisam nikad imala prilike vidjeti tako slatkog zeca, jednostavno mi se na prvu svidio. Stoga sam odmah kontaktirala oglašivača. Najsmješnije u cijeloj toj situaciji bilo je što je to zapravo bila moja susjeda pa sam tako odmah otišla po njega. Nazvala sam ga Mucka, a danas broji godinu i deset mjeseci. - opisala je Kristina za SBplus početak svoje takozvane 'zaluđenosti' zečevima. Kažemo zaluđenosti jer se upravo od prvog kupljenog zeca, spletom raznoraznih okolnosti, (a nije u pitanju međusobno razmnožavanje!), broj, do danas, povećao na ukupno devet zečeva.
Budući da u početku nije znala ništa o svom novom kućnom ljubimcu, priključila se Facebook grupi putem koje je saznala sve bitne informacije o držanju zečeva i njihovoj prehrani.
- Smatram kako svaki vlasnik treba poznavati osnove kako bi omogućio što duži životni vijek svom kućnom ljubimcu, bilo da je riječ o zečevima ili nekoj drugoj životinji. Primjerice, poznat mi je slučaj kako je jedan vlasnik svog zeca hranio kupusom ne znajući kako kupus nadima i stvara plinove zbog čega je na koncu njegov zec nažalost uginuo. - istaknula je Kristina dodavši kako su zečevi osjetljive životinje koje uvijek mogu jesti, no to ne znači kako im treba davati onoliko koliko one mogu pojesti.
- Njihov veći udio prehrane čini sijeno koji im regulira probavu, a kojim također troše svoje zubiće. Za njihove zubiće isto su tako dobre i nešpricane grančice jabuke, lješnjaka, kruške… Najveća zabluda u svezi prehrane kunića su žitarice koje vlasnici najčešće daju za tov, a teško su probavljive te mogu uzrokovati kobnu situaciju. Voće im dajem dva ili tri puta tjedno kao poslasticu. – objasnila je Kristina ukratko dodavši kako svoje zeke ujutro hrani cuni adult hranom, dok im navečer daje domaće nešpricano povrće koje prethodno opere i osuši.
Malo po malo, od slobodne prostorije u kući napravila je 'sušaru' gdje odlaže povrće, bilje i cvijeće i tako ih suši, a potom ih skladišti u velikim kutijama kako bi preko zimskih mjeseci imali hranu kada im svježe nije na raspolaganju. U svojoj 'sušari' također drži domaće sijeno sa sela koje im, kaže, uvijek treba biti dostupno.
Zečevi vole društvo i ne vole biti sami
Prilikom istraživanja saznala je kako nije dobro da zeko bude sam jer se radi o društvenim životinjama koje ne vole biti same pa se Kristina tako odlučila kupiti još jednog. No, kako je tada bilo vrijeme Uskrsa, njezin je nećak imao prilike upoznati novog zeca.
- Nećak je s mojim drugim zekom bio oduševljen pa sam mu ga odlučila pokloniti. Potom sam išla kupiti drugog. No, kako se nisam mogla odlučiti između smeđeg i smeđe-bijelog, jednog sam kupila, a drugog dobila gratis. Nakon nekog vremena sam preko Facebooka saznala kako je u Naselju Kolonija pronađen bijeli zec pa sam otišla po njega i udomila ga. Mucka se, prvi zec, odmah u njega zaljubila, ali se on nije slagao s druga dva jer su isto muški pa sam ih odvojila. Tako ljubavni par živi u dnevnom boravku, a ostali su na donjem katu. – ispričala je Kristina nabrajajući dalje.
- Nažalost, nećak više nije mogao držati zeca kojeg sam mu za Uskrs dala pa mi ga je vratio. Međutim, on se sprijateljio samo s jednim, a drugog nije zavolio pa sam ih opet morala razdvojiti. S obzirom na to da ih je tada bio neparan broj, njih pet, jedan je ostao sam. Tako sam za njega udomila još jednu ženku. Kasnije mi je jedan prijatelj javio kako je nabavio psa koji mu se ne slaže sa zecom pa sam mu predložila da ga udomim, što sam i učinila. Riječ je, nasreću, o ženki koju sam onda stavila s dva muška. – kazala je slavonskobrodska zaljubljenica u zečeve, Kristina, dok smo mi, pritom, na prste izbrojili tek sedam 'komada'.
- Nedavno sam još dva zeca spasila od lonca. Trenutno su na terapijama protiv parazita pa će nakon toga ići na ranč u Osijek. – dovršila je Brođanka Kristina svoju simpatičnu priču o tome kako se u njezinom domu broj zečeva, bez razmnožavanja, s jednog povećao na njih čak devet.
- Budući da su skloni tumorima zbog kojih nažalost često ugibaju, bitno ih je kastrirati odnosno sterilizirati, ovisno o spolu, s ciljem produljenja njihovog životnog vijeka gdje u iznimnim slučajevima mogu živjeti i do 15 godina. Također, važna je genetika, raznolika prehrana, higijena i adekvatni uvjeti držanja. Sve moje tri ženke su sterilizirane, a četiri mužjaka kastrirana. – istaknula je.
Osamdeset kvadrata 'zečjeg vrtića'
Kako je njezinih sedam zečeva uz dva na čuvanju uistinu puno, odlučila se preko ljeta izvojiti slobodno vrijeme kako bi im u kući osigurala dovoljno velik prostor za igru.
- Podredila sam im osamdeset 'kvadrata'. Za opremanje prostorije sam većinu stvari uzela preko oglasa, a jedino je bilo bitno da je veselo, šareno i dječje. U 'zečjem vrtiću' nalaze se tuneli, šator, igračke, pamučni tepisi, grančice za grickanje, sijeno i kućica sa stepenicama gdje se oni penju. No, najviše vole lopticu u koju im stavim hranu koja, kad ju gurnu, ispada iz nje. Kada je trava suha, iznesem ih na dvorište gdje se oni bezbrižno igraju i veselo trče. Budući da je dvorište ograđeno, nema opasnosti da će negdje pobjeći.-rekla je Kristina napomenuvši kako su svi njezini zečevi slobodni. Ipak, u prostoriji 'zečjeg vrtića' nalaze se kavezi koji im služe za obavljanje nužde.
- Unutar kaveza nalazi se posuda u kojoj obavljaju nuždu a obloženi su domaćim bio peletom od pšenične slame. Iako mnogi koriste piljevinu, ona nije dobra jer je zečevi udišu što im može nadražiti dišni sustav. Osim toga, rasipa se svugdje pa je teško održavati prostoriju čistom. Bio pelet od pšenične slame koji koristim, napravljen je za životinje i za razliku od kupovnih, ne sadrži ljepila i neutralizira miris amonijaka. – kazala je Kristina istaknuvši kako je od iznimne važnosti odmah reagirati ako vlasnik zamijeti da kunić nema 'kuglice'. Tada ga je potrebno držati samo na sijenu i vodi.
Iako je održavanje i briga za zečeve, kao i za svakog kućnog ljubimca, prilično zahtjevan posao te uz njega još puno toga vlasnicima ostaje za istraživanje, Kristina tvrdi kako je njezina kuća, otkako ih ima, puna ljubavi.
- Svoje slobodno vrijeme provodim s njima. Koliko god im pružim ljubavi, oni meni pruže još više. Ta čista srca povrijede jedino onda kada nas jednog dana, nažalost, napuste. Ponekad mi ta obveza svakodnevnog čišćenja bude teška, no onda se sjetim te ljubavi koju mi pružaju pa mi sve postane lakše. Bit ću iskrena i reći ću kako mi je manje zahtjevno brinuti se o njima, nego biti okružena toksičnim ljudima. – objasnila je Kristina dodavši kako su zečevi za nju terapija i razbibriga.