VELIKA subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu. Toga dana nema mise ni pričešćivanja. Oltar je nepokriven, a navečer se slavi Vazmeno bdijenje, koje ne bi trebalo započeti prije nego padne noć, a treba završiti prije svanuća nedjelje..
Vazmeno bdijenje je spomen na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt, njegovo uskrsnuće.Tijekom bdijenja se čitaju biblijska čitanja, a nakon posljednjeg starozavjetnog čitanja, svećenik zapjeva Slava Bogu na visini, potom se čita poslanica, pjeva ponovno Aleluja te slijedi evanđelje. Ponovno se počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru, te zvone sva zvona. Nastupa, dakle, radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt.
Takva bogata liturgija želi pokazati značenje Kristova vazmenog otajstva (tj. muke, smrti i uskrsnuća), po kojem smo otkupljeni. Uz vjerske običaje vezane uz Uskrs kod nas se dosta pažnje posvećuje i takozvanom 'folklornom' dijelu vezanom uz ovaj blagdan a koji sobom nosi bojana jaja, piliće, zečeve i slično....