ETO, primakli smo se kraju Velikog tjedna i pripreme za najveći Katolički blagdan Uskrs u velikom su jeku i ništa se slučaju ne smije prepustiti. Uz duhovnu pripremu za ovaj veliki katolički blagdan, bar približno su važni  i svi oni poslovi i aktivnosti vezani na materijalne stvari i vrijednosti, uz koje ćemo blagovati u krugu obitelji, rodbine i prijatelja. Naravno na prvom mjestu je kuhana uskršnja šunka, a u nekim krajevima Slavonije i kuhani kulin, kulinova seka i lijepi komad kuhane slanine, ako može one od podvoljka. Da bi sve ovo bilo ukusnije i lakše probavljivo, neizostavna su i kuhana jaja, te sve to još začinjeno mladim lukom, bijelim i crvenim, rotkvicom i hrenom, eto radi boljeg teka.

Svakako će se na blagdanskom stolu naći i razno-razni kolači, onih sitni, miješani, od praca, paprenjaka, lincera, bile pite, mađarice i drugih, pa sve do raznih pita gužvara, filovanih orasima, makom ili cimetom. U neka davna vremena, kada Uskrs, kao i mnogi drugi blagdani, nije bio komercijaliziran kao danas, na blagdanskom stolu našla se i posebno ukrašena okrugla  pogača iz krušne peći, a za djecu su bili ispečeni manji kruščići u obliku golubova sa utisnutim očima od zrna graha. Malo se od toga danas održalo, pa umjesto pogača i kruščića-golubova na uskršnjem stolu prevladavaju pince i neki drugi industrijski proizvodi prilagođeni ovakvim prigodama. Za najmlađe će i ove godine biti našarana, obojena i oslikana jaja, koja će i onima starijim poslužiti da se malo zaigraju i okušaju u tucanju jajima, što sa djecom, a što međusobno, pa da se vidi čije je jaje tvrđe i tko bolju tehniku ima, što će još više pridonijeti da blagdanski dani budu veseliji i radosniji.

Da bi sve pripremljeno za Uskrs bilo spremno za  blagovanje sve to treba na Veliki subotu popodne ili i u rano uskrsno jutro odnijeti na posvetu u župnu crkvu ili mjesnu kapelu. U toj prigodi se može vidjeti sva raskoš mašte, te kreacija uskrsne  košarice sa posloženim namirnicama, prekrivenih ukrašenim, ručno izrađenim, heklanim, štikanim, zubranim  ili šlinganim, damastnim salvetama. Onako ispod oka svaka će cura, snaša i baka, pomalo škicnuti  prema susjednoj košarici, ne bi li kakvu mustru ufatila i zapamtila, a kojom bi svoju uskršnju salvetu za iduću godinu ukrasila. Takvi smo, kakvi jesmo, uvijek bi željeli imati nešto bolje i ljepše od drugih, što i ne mora biti loše, dapače.

Više stoljetna je ovo tradicija dočekivanja i slavljenja Uskrsa i za nju trebamo biti zahvalni našim precima koji nam ostaviše u nasljeđe to bogatstvo tradicijske kulture i običaja, što mi, današnji suvremenici, imamo obvezu prenijeti na buduće naraštaje. Vrijednosti duhovnog i materijalnog slavljenja Uskrsa još uvijek na sreću postoje u ovom kršćanskom, katoličkom puku, bez obzira na sva tehnološka i tehnička čuda koja ga okružuju, kao i na globalizaciju u kojoj se utapaju i nestaju identiteti, tradicija i kultura, pogotovo malih naroda. Upravo zato i zbog toga, toplina i ispunjenost duše i tijela koju blagdani stvaraju u nama te zajedništvo u dijeljenju dobrote i osjećaja sreće, pripadnosti nekome i nečemu - nemaju cijenu i to je ono što jesmo ili nismo, što posjedujemo ili nam nedostaje. Sretan Vam USKRS!