/ 67
2404
Prikaza
1
Komentar
Lokalne vijesti
GORNJA MOČILA / SIJEKOVAC (BiH) - Župa svetog Ante Padovanskog u Gornjoj Močili – Sijekovcu danas je proslavila četiri desetljeća svoga postojanja. Sve što se u tom periodu zbilo s crkvom i vjernicima tog kraja u Bosni i Hercegovini, više autora zabilježilo je u svojim knjigama, a mi tek donosimo nekoliko fragmenata koji zavrjeđuju biti zabilježeni.
Dekretom Nadbiskupijskog ordinarijata vrhbosanskog, Župa je osnovana 16. prosinca 1981. godine, a prvi je župnik bio Mato Janjić. Prva sveta misa u dvorani novoizgrađene župne kuće održana je 1983., a 1988. godine svečano misno slavlje odvijalo se u novoj crkvi. Nažalost, ratna razaranja nisu je zaobišla pa je u listopadu 1992. godine srušeno sve, a svi su župljani potjerani iz svojih domova.
Razmjeri razaranja vidljivi su i danas. Malotko se nakon rata odlučio vratiti svom domu. I dok su 1991. godine Gornja Močila i Sijekovac bilježili 1792 katolika, danas su dovoljni prsti jedne ruke kako bismo ih prebrojali.
Nakon velečasnog Janjića koji je dobar dio svog svećeništva dao tim mjestima, kroz Župu su prošli i u njoj svoj trag ostavili velečasni Marko Hrskanović (2003.-2004.) i Anto Stjepić (2004.-2006.). Na temeljima stare, 2006. godine novu je crkvu počeo dizati župnik Ivan Tolj koji do danas ne odustaje od revitalizacije i ponovnog oživljavanja tog kraja.
- Ovo je prilika da se ljudi okupe, ali i da promišljamo što i kako dalje. Nadamo se da ćemo različitim projektima koje smo započeli, kreirati jednu malu klicu života koja je u ovom kraju važna za katoličku crkvu i naš narod. Danas to naglašavamo i još više senzibiliziramo ljude da zajedničkim snagama stvorimo tu klicu života ovdje. Ovo je područje koje je nestalo. Tu susrećete čitavu jednu generaciju koja je dvaput u životu morala sve počinjati iznova. To je dramatično iskustvo, ali daje priliku da iskoračimo u bolje te vidimo što je bitno u životu. Prijašnji su župnici započeli obnovu kuća pa se vratio dio starijih ljudi. Tada smo krenuli s konceptom stvaranja centra ovdje kako bismo imali oko čega okupiti ljude. Cilj je stvoriti održivu točku u ovom kraju Bosanske Posavine. - kazao je župnik Ivan Tolj.
Današnje je misno slavlje predvodio mons. dr. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski koji je svojom nazočnošću pokazao važnost i značaj te župe koja je danas brojčano mala, ali je srcem velika jer mnogi njezini nekadašnji župljani čine sve kako bi opstala. Za oltarom je bio u mnogobrojnom društvu svojih prijatelja, svećenika iz okolnih (pa i slavonskobrodskih) župa, a mladoj je župljanki Lani ispunio dugogodišnju želju za primanjem sakramenata.
- Prirodno je sjećati se prošloga, pogotovo lijepoga. Kako u pojedinačnom životu, tako i u životu zajednice bilo koje vrste. Katolička crkva brižno njeguje uspomenu na lijepe stvari iz vlastite prošlosti. Danas smo ovdje kako bismo proslavili 40. obljetnicu uspostavljanja župe. Dotad je ovaj kraj pripadao drugim župama u okolini. Nije običaj da se obilježava 40. godišnjica. No, ovo je prognanička župa iz koje su vjernici silom otjerani i nije im omogućen povratak. No, moramo držati živom uspomenu na lijepo kako bismo barem nekoga potaknuli neka živi ovdje. Sjećanje, zahvala dragom Bogu i poticaj glede budućnosti - to je smisao današnjeg dana. - kazao je nadbiskup Tomo Vukšić.
Nakon misne svečanosti, uslijedio je blagoslov postaja križnog puta. Slike koje ga prikazuju također su posebnost jer ih je naslikala nekadašnja žiteljka Bosanske Posavine.
- To je zasluga župnika Ivana Tolja koji je prepoznao moj talent i preporučio me da budem glavna autorica u ovom projektu. To me jako razveselilo, mada sam putem nailazila na kušnje i pitala sam se hoću li ja to uistinu moći. Zahvalna sam ljudima koji su mi dali veliko povjerenje. Za sve mi je trebalo ukupno tri mjeseca, a tehniku možemo nazvati akril na drvenim daskama. Imala sam, pritom, veliku stručnu pomoć akademika Tomislava Buntaka. Nažalost, zbog epidemiološke situacije samo online. - kazala je Štefanija Soldan, autorica slika koje u župnoj crkvi prikazuju postaje križnog puta. Danas živi u Rijeci, ali se svom kraju uvijek rado vraća.
Friedrich Nietzsche jednom je napisao: „Jao onom tko nema zavičaja", no moguće je razmišljati i u suprotnom smjeru od toga pa kazati - jao zavičaju koji nema takve ljude kakvi žive u Gornjim Močilima - Sijekovcu. Uz župljane koji njeguju tradiciju, običaje, narodnu nošnju, ples i pjesme svoga kraja te zaboravu nastoje otrgnuti uspomene svojih predaka, taj kraj nikad neće biti mrtav.
Ko se lud vratiti kad u HR imaju sve...jednom kad odes povratka nema