Naš nas govor odaje. Govorom otkrivamo tko smo i kakvo je naše srce. Zato trebamo biti svjesni iz čega nastupamo - iz osude ili iz ljubavi. Kad smo iznutra dobro to se očituje i u našem govoru, a tada prepoznajemo i dobro u drugome.
NOVA GRADIŠKA - U sklopu ciklusa Evangelizacijsko-hagioterapijskih tribina u vjeronaučnoj dvorani Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije održana je 3. prosinca 2025. nova tribina pod nazivom - „Rane govora”.
Tribinu je vodila Zrinka Ferenčina, hagioasistentica i voditeljica Centra za hagioterapiju u Novoj Gradiški, a pridružila joj je se i Ivana Mihić, predsjednica Zajednice „Molitva i Riječ“.
Ivana Barišić / PlusPortal
Moć riječi - i lijek i otrov
Govornice su naglasile kako se govor, kao temeljni oblik ljudske komunikacije, može koristiti u dobre ili loše svrhe. Riječ može biti izvor ozdravljenja, poticaja i podrške, ali i sredstvo zloupotrebe koje ostavlja duboke rane.
- Mnogi ljudi nose rane cijeloga života zbog izgovorenih riječi svojih najbližih. Upravo oni koji su nam najbliži mogu nas najdublje raniti. - istaknula je Mihić.
Dodaju i kako je komunikacija uvijek dvosmjerna - kad činimo bilo kakvo zlo, u prvom redu ranjavamo sebe, a onda i drugu osobu.
Ivana Barišić / PlusPortal
Posebno zanimljiv naglasak stavljen je na ideju da nam je drugi čovjek važan kao ogledalo.
- Ako nas netko iritira ili nam smeta nešto kod određene osobe, vrlo je vjerojatno da to pokazuje neku ranu ili neispunjenost u nama. To nam pomaže vidjeti tko smo zapravo. - rekla je Mihić.
Zato je, naglašavaju, presudno što i kako govorimo. Govor bi trebao biti u službi dobra, ljubavi, istine, ljepote, kreativnosti i razvoja čovjeka. U suprotnom može kočiti nečiji rast, sazrijevanje i razvoj u svim životnim fazama.
- Važno je zastati na kraju dana, promisliti o događajima, odnosima i vlastitim reakcijama te osluškivati „što nam naša duša govori“. Time osoba postupno postaje svjesnija svojih postupaka, potreba i unutarnjih stanja.
Suosjećanje, savjest i spremnost na oprost kao čin oslobađanja
Ferenčina je pak istaknula važnost odgovornosti u govoru te naglasila da se po čovjekovu govoru prepoznaje njegovo srce. Nemir je često znak da ne živimo u skladu s onim što je dobro.
- Naš nas govor odaje. Govorom otkrivamo tko smo i kakvo je naše srce. Zato trebamo biti svjesni iz čega nastupamo - iz osude ili iz ljubavi. Kad smo iznutra dobro to se očituje i u našem govoru, a tada prepoznajemo i dobro u drugome. - podsjetila je.
Ivana Barišić / PlusPortal
Dobra vijest je da se sve može popraviti. Ključni su sućut, svjesnost i spremnost na oprost - i drugima, ali i samome sebi.
S tribine poručuju da čovjek može na duhovnoj razini ponovno ući u bolnu situaciju, pomoliti se, oprostiti i zahvaliti. Ključno je pritom biti spreman oprostiti i samome sebi.
- Važno je da je čovjek učinio sve sa svoje strane. Kad pri pomisli na neku osobu u sebi poželimo dobro, to je znak da smo na putu opraštanja. - naglašavaju.
***
Tribina je zaključena porukom o važnosti istine o sebi, razumijevanja, prihvaćanja, oprosta, zahvalnosti. Važno je spustiti se u vlastite dubine i živjeti iz duhovne razine uz svjesnost da čovjekov duh nije dovoljno jak da bi pobijedio Zlo. To je moguće samo uz Božju pomoć.
- Kad čovjek osjeti nemir to je znak da možda ne čini, razmišlja, odlučuje dobro. Važno je ne zanemariti taj glas u sebi i osvijestiti da smo prije svega duhovna bića. Duh je onaj koji sve oživljuje, po kojem mi jesmo, živimo. Važno je živjeti iz tog prostora, iz onoga što nam daje život. - poručuju s tribine.
