- Kroz ove tribine produbljuje se znanje i učvršćuje vjera, neka riječ te dotakne. Učim se strpljivosti, dobrim navikama, poniznosti, dobroti prema bližnjima. Neke rane su teške. Lako je voljeti nekoga s udaljenosti, na drugom kontinetu, no teško je oprostiti kad te rani bližnji. Kad se obratimo Bogu, on nam može dati snagu za oprost. Bog je tu i sve vidi. - istaknula je je jedna od polaznica evangelizacijsko-hagioterapijskih tribina.
NOVA GRADIŠKA - U sklopu ciklusa Evangelizacijsko-hagioterapijskih tribina u vjeronaučnoj dvorani Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Novoj Gradiški održana je 6. svibnja 2026. nova tribina pod nazivom „Vratiti čovjeku njegovo dostojanstvo“.
Tribinu je vodila Zrinka Ferenčina, hagioasistentica i voditeljica Centra za hagioterapiju u Novoj Gradiški, a okupljenima su se obratili Ivana Mihić, predsjednica Zajednice „Molitva i Riječ“, te vlč. Mario Sanić.
Ivana Barišić / PlusPortal
Dostojanstvo se traži u Bogu. Svjedočanstva sudionika
Prije početka susreta vlč. Sanić blagoslovio je okupljene prigodnim riječima o dostojanstvu.
- Dostojanstvo se gubi jer su se ljudi udaljili od Boga i misle da svijet u kojem živimo, ljudi oko njih, mu daju dostojanstvo. Čovjek sam sebi mora vratiti dostojanstvo upravo družeći se s Bogom. Ono što ljudi daju je privremeno, jer ljudi će ga prije jedni drugima oduzeti, nego im ga dati. - kazao je.
Ivana Barišić / PlusPortal
Da ovakve tribine mnogima predstavljaju poticaj za osobni i duhovni rast, potvrdila je i jedna od sudionica.
- Uvijek se produbljuje znanje i učvršćuje vjera, neka riječ te dotakne. Kroz ove tribine učim se strpljivosti, dobrim navikama, poniznosti, dobroti prema bližnjima. Neke rane su teške. Lako je voljeti nekoga u Americi, ali je teško oprostiti kad te rani bližnji. No kad se obratimo Bogu, on nam može dati snagu za oprost. Bog je tu i sve vidi. - istaknula je.
Ivana Barišić / PlusPortal
Tijekom tribine mogla su se čuti i osobna promišljanja o dostojanstvu. Jedna od sudionica istaknula je kako se ono ogleda u svijesti da je čovjek Božje dijete.
- Dostojanstvo se ogleda u tome da sam svjesna da sam Božje dijete, jer me Bog ljubi, stvorio me iz ljubavi. U trenucima kada samu sebe ne mogu prihvatiti, sjetim se da me Bog htio baš ovakvu kakva jesam. - naglasila je.
Nitko nam ne može uzeti dostojanstvo bez našeg pristanka
Govoreći o čovjekovu dostojanstvu tijekom tribine istaknuto je kako ono proizlazi iz same činjenice da je čovjek osoba, stvorena i željena od Boga.
- Dostojanstvo je u tome što sam čovjek, što sam osoba. A tko sam ja? Što znači da sam čovjek i osoba? Tko će mi reći kamo idem i zašto sam na ovom svijetu? Odgovor nam može dati samo Onaj koji nas je zamislio. Mi to samo istražujemo i otkrivamo. - poručila je Ferenčina.
Ivana Barišić / PlusPortal
Uz darove koje je primio - razum, sloboda, savjest, sposobnost ljubavi, stvaranja i traženja smisla, čovjek nosi i odgovornost za način na koji koristi svoju slobodu i sposobnosti.
- Sve što mi je dano nosi i odgovornost. Živim li po savjesti, služim li se intelektom, ljubim li, koristim li slobodu za dobro? To su talenti koji su nam dani kako bismo se mogli ostvariti kao ljudi. Kad bismo naučili sebe prihvaćati kao dar, mnogo bi nam toga bilo lakše. - zaključeno je tijekom tribine.
Ivana Barišić / PlusPortal
U nastavku tribine govorilo se i o ranjenom dostojanstvu te o načinima na koje čovjek može izgubiti svijest o vlastitoj vrijednosti.
- Dostojanstvo može biti ranjeno kada činimo ono što je suprotno našoj savjesti. Sami sebi možemo umanjiti i raniti dostojanstvo, ali to mogu učiniti i drugi ljudi te stanje svijeta u kojem živimo. No, nitko nam ne može uzeti dostojanstvo ako mi na to ne pristanemo. A često pristanemo zbog vanjskih okolnosti, kada dopustimo da nas netko uvrijedi ili smatra lošima i bezvrijednima.
„Naš duh nije dovoljno jak, ali Isus jest.“
Čovjek nije dovoljno jak da se sam nosi sa zlom. Rješenje je, ističe Ferenčina, u ukorijenjenosti u Bogu. Kao uzor istaknuta je Kristova postojanost i snaga u trpljenju.
- Naš duh nije dovoljno jak, ali Isus jest. On je kroz sve prošao kao čovjek i uspio izdržati kako bismo mu se u svojim kušnjama mogli obratiti. Nisu mu uspjeli uzeti dostojanstvo. On je pobjednik. Gdje je Isus, tu je i Duh Sveti odnosno milost, snaga i moć. Pitanje je hoćemo li tu mogućnost iskoristiti i na koji način.
Ivana Barišić / PlusPortal
Govoreći o Božjoj ljubavi, naglašeno je kako upravo svijest o prihvaćenosti i ljubljenosti vraća čovjeku osjećaj vlastitog dostojanstva.
- Ako shvatim da sam ljubljena, tada raste i moje dostojanstvo. Bog nam može dati sve, onoliko koliko mu prostora otvorimo u sebi. Ako smo čvrsto u Bogu, tada ni uvrede ni stanje svijeta ne mogu upravljati našim životom. - jedan je od najupečatljivijih zaključaka s tribine.
„Mogu li vidjeti svoju vrijednost?“
„Mogu li vidjeti svoju vrijednost? Mogu li je osjetiti?“ - pitanje je koje je Zrinka Ferenčina pred kraj tribine postavila okupljenima kako bi zaokružila misao o čovjekovu dostojanstvu koje proizlazi iz njegovog odnosa s Bogom.
Na kraju susreta uputila je i završne misli koje mogu poslužiti za osobno promišljanje o ovoj važnoj temi.
Ja sam dar. Sve te čudesne sposobnosti koje imam su mi dar od njega.
Imam u sebi savjest koja mi kaže kako trebam živjeti.
Imam dobrotu, istinu i intelekt koji može razlučivati, spoznavati, istraživati
Imam u sebi mogućnost da budem moralan jer sam stvoren na sliku Božju.
Ja sam čudo koje je apsolutna ljubav stavila na ovu zemlju - jedinstven, unikat.
Ja vrijedim samim tim što postojim.
