SLAVONSKI BROD - „Ljudska prava kreću kada ljudski život započinje", „Trudnicama je potrebna pomoć, ne pobačaj!", „Svaki život je dar", „Želim živjeti", „Žalim zbog svog pobačaja", „Pobačaj je rana na ranu, trpljenje na trpljenje" - natpisi su to koje smo jučer na mnogobrojnim plakatima mogli vidjeti ispred kapelice Crkve svetog Ivana Nepomuka koja se nalazi s desne strane glavnog ulaza u slavonskobrodsku Opću bolnicu „Dr. Josip Benčević".

Molitvena zajednica bila je malobrojna, tek dvoje ljudi predano je molilo iz knjižice „Molitvom očuvajmo Hrvatsku". Pričekali smo neko vrijeme kako bismo s njima porazgovarali, ali kada smo shvatili da su suviše zadubljeni u molitvu koja je bez prekida trajala cijelo vrijeme, nismo ih željeli ometati. Iako su nas uočili, snimanje nisu zamjerili, čak štoviše, molili su tada i glasnije, no ipak nenametljivo.

Malo tko od prolaznika, posjetitelja i bolesnika koji su boravili ispred Bolnice, na njih je obraćao pažnju. Svima je već dobro poznata dugogodišnja inicijativa kojom se mlade majke nastoji odgovoriti od pobačaja u slučaju neželjene trudnoće, a ginekologe od takvog 'nečistog posla'. Molitva i post, miroljubivo bdjenje i osvješćivanje lokalne zajednice najavljeno je u Slavonskom Brodu i ove subote. Naime, u 20 sati, u Domu HVIDR-e bit će održana premijera dokumentarnog filma „40 dana" koji, kako najavljuje plakat, govori upravo o pokretu 'Molitvom protiv pobačaja' koji je promijenio živote mnogih.

U dokumentarcu svjedoče žene koje su pobacile, one koje su odlučile roditi, ali i muškarci ranjeni pobačajem partnerica. Film, isto tako, donosi iskustva molitelja začetih silovanjem ili onih koji su mogli biti pobačeni. Jedna od informacija koja se pojavljuje u filmu kazuje kako se na godišnjoj razini u cijelom svijetu, samo kirurškim zahvatom, pobaci više od 56 milijuna djece.

Cijela inicijativa „Molitvom za život", u Hrvatskoj je kontroverze izazvala zbog neobične odluke nekih od molitelja da pred bolnicama budu svojevrsni suci ženama koje su se na pobačaj odlučile. Dolazilo je, pritom, do brojnih neugodnih situacija, narušavanja privatnosti i uplitanja u osobne odluke žena, ali i parova. Možda su zato sada svi koji sudjeluju u pokretu odlučili nastupati tako nenametljivo i „tiho" kao molitvena zajednica koju smo jučer snimili.

Kampanja je, osim u Slavonskom Brodu, aktualna i u drugih 27 gradova Republike Hrvatske, a molitelji se, kako smo naglasili, ne obraćaju samo ženama, nego i liječnicima odnosno ginekolozima koji se, ne žele li obaviti pobačaj, uvijek mogu pozvati na priziv savjesti. Drugu stranu cijele priče SBplus-u je nedavno pokušao 'dočarati' poznati zagrebački ginekolog, Dubravko Lepušić.

- Problem je u nereguliranosti priziva savjesti. Ja mogu na komadu papira napisati koje poslove od sutra ne radim i predati to svom šefu. Nema komisije niti regulative radi vjerodostojnosti takvog odabira. To je potrebno radi toga da se zna koliko je dostupna zdravstvena usluga ženama koje ne bi trebale same tražiti nekog tko će im obaviti pobačaj. Pravo žene na pobačaj osnovno je ljudsko pravo po Konvenciji UN-a i tu cijela priča završava. Ako je netko katolik, taj neće napraviti prekid trudnoće iz svojih religioznih uvjerenja, ali ta osoba nema pravo intervenirati u tuđu odluku o tomu. Pravo na priziv savjesti već danas ne priznaju Švedska, Finska, Češka i Bugarska, a i ja bih ga zabranio u medicini. Onaj tko se školuje za liječnika odmah zna čime će se baviti, prema tomu, odmah i na početku može se pozvati na savjest i odustati od tog zanimanja. - za SBplus kazao je u travnju ginekolog Dubravko Lepušić.

Priziv savjesti, prema Udruzi Pozitiva, prihvatljiv je kada je autentičan odnosno kada netko drugi može obaviti posao umjesto liječnika koji to ne želi, kada nema diskriminacije i kada nije neposredno ugrožen život pacijenta. Strašan je, primjerice, slučaj iz 2012. godine kada je stomatologinja umrla u irskoj bolnici od sepse zbog odugovlačenja dovršetka spontanog pobačaja u 17. tjednu trudnoće jer su liječnici i dalje čuli otkucaje srca fetusa čiji je život već bio, nenamjerno, izgubljen. Poznata je i priča mlade Zagrepčanke koja je u 16. godini dvaput završila na pobačaju jer joj njezin liječnik, iz vlastitih uvjerenja, nije želio propisati kontracepciju mada je bilo jasno kako djevojka namjerava nastaviti s održavanjem spolnih odnosa s partnerom.

Radi se, dakle, o kompleksnoj temi oko koje nikada neće postojati potpuno slaganje svih strana, posebice oko odgovora na pitanje - kada, zapravo, započinje život. Kompromisno rješenje - da se svatko u tom iznimno osjetljivom i osobnom pitanju zalaže, prema savjesti, karakteru, volji, za ono što smatra ispravnim, ne miješajući se u izbor i odluke drugih - zvuči najlogičnije. Jedno je sigurno - svaka žena pri takvom izboru mora imati najstručniju moguću pomoć, ispunjene sve uvjete za bilo koju stranu koju odabere te cjelokupnu podršku institucija.