SLAVONSKI BROD - Sveti Nikola oduvijek je bio jedan od najomiljenijih svetaca u čitavom katoličkom svijetu. On je zaštitnik pomoraca, putnika, mornara, trgovaca, ribara, zaručnika i djece, a njegov se blagdan svake godine slavi na današnji dan, 6. prosinca.

Prema starom običaju, kako u većini hrvatskih krajeva, pa tako i u Slavonskom Brodu, večer uoči blagdana Svetog Nikole djeca u blizini prozora ostavljaju čarapice ili čiste čizmice te odlaze ranije na spavanje, kako bi sveti Nikola neometano mogao ostaviti sitne darove.

U današnje vrijeme dječji zaštitnik daruje čokoladice i bombone, a prema tradiciji i priči naših očeva i majki te baka i djedova, Sveti Nikola je u doba njihova djetinjstva u očišćene čizmice stavljao naranče, jabuke, suhe smokve, rogače, suhe šljive, orahe i bademe - sve plodove koji su tada bili luksuz i kojima su se mališani jako veselili.

Ipak, do danas se zadržao običaj prema kojemu su darovi Svetog Nikole mnogo skromniji i  jednostavniji od darova koje daruje Mali Isus za Božić, ali djecu neizmjerno uveseljavaju.

Večer uoči blagdana Svetog Nikole pred ognjištem su stariji djeci pričali priče o ovom poznatom dobrom svecu koji je učinio mnoga dobra djela, te je i ostale ljude poticao da budu  plemeniti, piše kaštelanski portal.

Imućnije obitelji koje su imale više hrane dijelile su je sa siromašnijima i tako su dobrim djelima iskazivale radosti milosrđa i davanja.

Kod djece je oduvijek postojao strah kako tijekom godine nisu bili dovoljno dobri jer bi ih u tom slučaju u čizmici dočekala šiba koju bi umjesto Svetog Nikole u čizmici ostavio Krampus. Danas je normalno da uz svaki nikolinjski poklon dolazi i šareno ukrašena šiba, ali se zločestoj djeci i dalje prijeti Krampusom.

Prema predaji, zločesti Krampus zvekeće lancima i plaši zločestu djecu ostavljajući im šibe kao upozorenje da slijedeće godine budu bolji.

Uz navedene običaje, blagdan svetog Nikole je i danas posvećen dobročinstvima i darivanju te ljubavi prema bližnjemu i prema Bogu.

Kako piše Josip Barlek, autor knjige "Narodni običaji Hrvatske”, u Hrvatskoj su zaživjele dvije tradicije nikolinjskih običaja.

U prvoj, maskirani lik Svetog Nikole u predvečerje samog blagdana, odjeven u biskupski ornat, zaogrnut crvenim plaštem, ulazi u kuću gdje ima djece i daruje ih. U pratnji sveca nalazi se i lik Krampusa odjevenog u crno odijelo s crvenim rogovima, a u okolici Zagreba i Posavini sveti Nikola pojavljuje se u pratnji anđela.

Barlek ističe i drugu tradiciju - nikolinjsko potajno darivanje noću, koje prethodi blagdanu Svetog Nikole, kad se u prozor, u cipelice ili čizmice stavljaju darovi za djecu.

Adventski lik Svetog Nikole je prema srednjoeuropskoj tradiciji plemeniti starac i Božji čovjek koji na glavi nosi mitru, biskupsku kapu, te ima moć vidjeti u dubinu čovjeka, otkriti njegove muke i brige i podariti mu utjehu i pomoć. Povijest o njemu zna vrlo malo, ali zato o njemu postoje mnoge predivne legende.

Iako se blagdan Svetog Nikole posebno štuje i u primorskim krajevima, u Dalmaciji i na otocima djeca su se više darivala na blagdan Sv. Lucije, 12 dana prije Božića i to slatkišima te suhim voćem ostavljenim u čarapama ili papučama.

Predaja kaže kako je Sveti Nikola svetac koji dolazi iz Male Azije. Rođen je u gradu Patari u 3. st. Prije Krista. Njegovi roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Poznato je nekoliko priča o njegovu životu. Prema jednoj, pribavio je miraz za tri djevojke kako bi se mogle udati. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika (ponekad tri kugle ili jabuke) i odatle veza s darivanjem.

Prema drugoj, oživio je troje djece i tako postao zaštitnikom najmlađih. Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao – time je postao i zaštitnikom mornara i putnika.

Rano mu umiru roditelji i Nikola nasljeđuje imetak koji je iz ljubavi prema ljudima podijelio siromasima. Tako Nikola postaje i zaštitnikom siromašnih. Odlazi u školu za svećenike u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Nikola postaje svećenik i nakon stričeve smrti odlazi u Palestinu gdje živi pobožnim i samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i postao novi biskup. Od tada se potpuno posvećuje molitvi, pomaganju siromašnima i širenju vjere.

Uvijek se borio protive nepravde i za ljubav prema bližnjem. Iscrpljen pokorom i dobročinstvom umire 6. prosinca 327. godine. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje je proglašen svetim. Nakon što mu je ondje krajem 11. stoljeća podignuta crkva, počelo se širiti njegovo štovanje, koje traje do današnjih dana.