SLAVONSKI BROD - Ljeti i zimi, najčešće je viđamo oko stolova kafića, kada upita goste lokala imaju li kunu-dvije. Ako nemaju s osmijehom na licu zahvali i kaže: „Bit će drugi put!". Vjerojatno nema Brođanina koji ne zna za Macu Maradonu, omanju ženu što čak i fizički malo nalikuje, nedavno preminulom i planetarno popularnom nogometašu, Diegu Armandu Maradoni, koju svakodnevno možemo sresti na slavonskobrodskom Korzu i ulicama Grada. Uvijek dobre volje, već gotovo šest desetljeća hoda gradskim ulicama... pa tako i sada, kada se rijetki zbog korone i propisanih mjera odvaže prošetati nikada ljepše uređenim i okićenim središtem. Iako nas je korona rastjerala s Korza, zatvorila kafiće i utihnula živost, rijetki su se ipak odlučili prošetati s klincima, prijateljima… I ona je od Romskog naselja došla do Korza, također oduševljena blagdanskim ukrasima. Bila je to prilika za kratki razgovor s osobom koja je svojevrsni „zaštitni znak Grada".

Tako sam doznala i njezino pravo ime, Zorica Radosavljević, koja živi u obitelji sa suprugom i uvijek barem još šestero što manjih što većih članova, djece i unučadi, Na svijet je donijela ukupno osmero djece, sedam kćeri i sina. Je li zbog godina, života koji je nije mazio, briga s kojima se 'bakće' cijelog života, kada su u pitanju djeca, preživljavanje… uglavnom stječem dojam da se posljednjih godina nekako dodatno smanjila i ostarjela.

„Ništa me nije ubilo, nego sam ostarjela zbog puno toga što su mi radili moji prijaci… Zbog njih sam morala imati strpljenje, molila sam se Bogu. Ugrozili su mi i kćer i unuku, a onda i mene", navodi Zorica onaj ružniji dio životne priče koja je pogotovo bolna ako su u pitanju djeca i njihovi životi.

I trenutno ih je osmero u kući, a suprugovu mirovinu od oko 1200 kuna, zarađenu u „Novogradnji", raspoređuje za plaćanje struje, vode, smeća,... „Ništa mi i ne ostane", kaže Zorica. Iako neuka, već šest desetljeća na besparicu gleda mudro. Pa kao da zna za izreku kako je „siromaštvo rupa koju samo sreća može zakrpati", Zorica, godinama gleda vedriju stranu života.

„Eto, skupljam boce, osim toga ljudi me znaju po Gradu pa malo pjevam i snađem se. Jako volim pjevati", kazala je Zorica koja na Youtube-u ima veći broj snimki s različitim grupama i tisuće pregleda. Zanima je, pak, koliko ono mora imati pregleda pa da joj počne stizati i neki novac. Njega, naravno, nikad dosta, a sve dok može, veli, pjevat će. I nije joj važno odakle su i čije pjesme, samo da su dobre, romske, sevdalinke, slavonske,...

No, zanimalo me otkuda joj ime Maca Maradona.

„Nisam imala cipele, a htjela sam ići u Grad. Onda je moj sin koji je tad imao deset godina, rekao: „Imam ja cipele, baš su ugodne, odgovarat će ti. Obuci ih…" Pitala sam ga šta je to na đonovima, a on kaže, „Ma ništa, vidjet ćeš kako će ti biti ugodne.". I tako sam i otišla u grad. Kad su me vidjeli neki zezatori na Korzu, odmah su počeli vikati za mnom „Maradona, Maradona!" i tako mi je ostalo ime."

Poznato joj je kako je čovjek po kojem je dobila ime nedavno izgubio bitku sa životom, iako je, kaže, bio bogat i ništa mu nije falilo. „Voljela sam gledati kako igra ali inače volim sve utakmice, no sama nikad nisam igrala nogomet." - otkriva Zorica.

Voli, kaže, Brod i Brođane. „Divni su to ljudi. To je moj grad, tu sam i ostarjela. Ali teško je živjeti. Željela sam ići van gdje bi možda bilo lakše za cijelu obitelj. I razmišljala sam o tome. Da imam novaca, prevela bih svu djecu, što dalje u Ameriku, Australiju. Ali nikada nije kasno", pomirljivo kaže Zorica, Maca Maradona, kojoj očigledno nije kasno ni zapjevati… zvonkim glasom, kao da je riječ o puno mlađoj osobi, i pokupiti koju kunu koja će dobro doći za skromni kućni budžet. Sad je i ona zakinuta jer je korona zatvorila kafiće, nema svatova… premda se bolesti ne boji. „Bog je ljubav, on čuva svaku osobu, ne treba toliko paničariti", zaključuje Zorica, koja će i predstojeće blagdane provesti u Gradu. „Cure su mi kući sa svojom djecom. Nitko nije zaposlen, osim sina koji voli raditi i dobar je na poslu, ali trenutno je i on bez posla. Ja zato moram privređivati. Nije me sramota tražiti od ljudi ako mi mogu dati koju kunu, neka bude sramota neke druge koji donose odluke u državi. Nekada zaradim od pjevanja, u nekom kafiću ili ispred crkvi u kojima su vjenčanja. Pjevam s mnogim sviračima. Nikad nisam imala nikakvih problema. I svećenici su ljubazni.", veli neumorna Maca Maradona koju djeca ne prate u pjesmi mada, kaže, imaju sluha.

U narednoj godini, kaže, „želim ljudima da budu sretni i zdravi, da ne bude više korone i da se promijene zakoni po kojima bi bilo lakše nama običnim ljudima. A neka oni koji ih donose ne budu sebični, bahati, neka malo gledaju i na druge, ne samo da misle na bogatstvo. Ipak je zdravlje najveće bogatstvo, čega smo svi svjesni", zaključila je ova Zorica, koja unatoč svim nedaćama u životu nalazi tračak optimizma i ljepote.