SLAVONSKI BROD - Povodom Međunarodnog dana borbe protiv AIDS-a, istražili smo kakva je situacija s tom bolešću i virusom uzročnikom u Brodsko-posavskoj županiji. Educiranje o ovim neizlječivim pojavama važno je radi terapije samih zaraženih osoba, u čemu uklanjanje još uvijek prisutne društvene stigme, koja se kosi sa znanstvenim spoznajam, igra značajnu ulogu.

Slučaj Marija Lemešića iz Bjelovara za ovu je temu indikativan i, na kraju, ipak ohrabrujući. Istina i pravda, doduše, nakon poslovičnog višegodišnjeg čekanja, pobijedile su te je ovaj kuhar vraćen na svoje radno mjesto, u jednoj tamošnjoj osnovnoj školi. Ono što u priči zabrinjava jest razlog zašto je uopće poslan na bolovanje „na neodređeno“, a to je roditeljsko inzistiranje, nakon što se saznalo da je HIV-pozitivan.

- Virus humane imunodeficijencije ne prenosi se dodirom, rukovanjem, grljenjem, odnosno bilo kakvim socijalnim kontaktom. Ne prenosi ga ni komarac - ponovio je dr. Ante Cvitković, ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije, „lekciju“ koja se u javnosti i dalje brzo zaboravlja i koju, kako je i sam istaknuo, treba neprestano isticati ne bi li se otklonile zablude o ovim pojavama, kao i posljedična socijalna stigmatizacija oboljelih.

Ravnatelj nas je izvijestio i kako po pitanju ovoga virusa i bolesti stoji Brodsko-posavska županija.

- Na području naše županije prošle je godine zabilježen jedan slučaj HIV pozitivne osobe i jedan slučaj osobe oboljele od AIDS-a, manifestne bolesti toga virusa - kazao je ravnatelj podsjetivši na razlikovanje dviju „kratica“ koje se često pogrešno poistovjećuju, tj. na činjenicu da osoba zaražena ovim virusom ne mora nužno imati i bolest, koja se zove sindrom stečene imunodeficijencije. Tu razliku bolje ilustriraju podatci s većim parametrima.

- U Hrvatskoj je u prošle godine bilo sto novootkrivenih slučajeva HIV-pozitivnih, a oboljenja od AIDS-a sto. Gledano kroz prošlost, u razdoblju od 1992. do 2022., u Brodsko-posavskoj županiji evidentirano je ukupno 39-ero s virusom te 13 osoba kod kojih se razvio sindrom.

Nasreću, kao što je vidljivo, radi se o niskim brojevima.

- Govorimo, dakle, o jednoj do dvije pozitivne osobe godišnje u županiji. Još uvijek spadamo u zemlje s niskom stopom incidencije - potvrdio je dr. Cvitković, upozorivši, kako liječniku i priliči, na stalni oprez i preventivno odgovorno ponašanje.

- Upotreba zaštite pri spolnim odnosima, izbjegavanje droga koje se ubrizgavaju iglom, pogotovo ih ne razmjenjivati s drugom osobom - podsjetio je na daleko najčešće oblike prijenosa virusa, koji, pored toga, može prijeći i s majke na dijete i sl.

- Prema podatcima kojima raspolažem, i prošle godine evidentirana HIV-pozitivna osoba iz naše županije, zarazila se spolnim putem, ali to je teško pouzdano utvrditi - objasnio je dr. Cvitković.

Veliki napredak medicine

S obzirom na to da su jedna od najvećih prijetnji zaražene igle, u najvećoj potencijalnoj opasnosti možda su zdravstveni djelatnici. Ali i tu su brojke, koje je naveo liječnik, važne.

- Dakako da su naši djelatnici toga svjesni i da se pridržavaju obveznih mjera zaštite od zaraze. No čak i da se netko od njih i ubode, na primjer, na zaraženu iglu, vjerojatnost da će virus „pokupiti“ iznosi jedan do tri na tisuću.

Ma kako kod nas rijetka bila, zaraza je neizlječiva i zahtijeva cjeloživotnu i složenu terapiju. Od vremena kada je ova bolest prepoznata i ujedno otpočela globalna borba protiv nje, medicina je u tom smjeru znatno napredovala.

- Danas postoji antiretrovirusna terapija s dobrim rezultatima. Nakon što se virus detektira, osoba odlazi na Kliniku za infektivne bolesti u Zagreb na daljnja ispitivanja i definiranje terapije. Zaraženi HIV-om danas žive mnogo duže i kvalitetnije u odnosu na prijašnja razdoblja. Radi se o nekoliko desetljeća života te takve osobe nerijetko dožive uobičajenu starost ili, na primjer, umru od nekih sasvim drugih bolesti - kazao je dr. Cvitković, dodavši još i kako sve to izgleda iz perspektive oboljelog.

- Svaka teška dijagnoza pacijentu predstavlja šok, što je prvi psihološki „stadij“ uobičajenog procesa. Slijedi faza negacije, pitanja „Zašto baš ja?“ i na kraju prihvaćanje činjeničnog stanja. Naravno, nošenje s tim ovisi od osobe do osobe.