SLAVONSKI BROD – Pet sam se godina liječio sam i u opijatima, koji su mi davali privremeno zadovoljstvo, tražio mir i sreću. Imao sam 40 godina kada sam ušao u taj svijet koji me je vrlo brzo, nakon početne pozitive, počeo vući u još dublje stanje nezadovoljstva i vrtloge misli koje mi nisu davale mira – priča Brođanin Saša Safundžić, koji je nakon pet godina samoliječenja potražio stručnu pomoć. Dijagnoza je bila teška depresija 'potpomognuta' suicidalnim mislima.

 Bilo mi je jako teško potražiti pomoć. Mučila me stigmatizacija, ali danas sam sretan što se dogodio taj 'klik' kada sam odbacio stigmu, i odlučio uz pomoć stručnjaka pomoći sebi i uzeti svoj život u svoje ruke.

– Bilo mi je jako teško potražiti pomoć. Mučila me stigmatizacija, ali danas sam sretan što se dogodio taj 'klik' kada sam odbacio stigmu, i odlučio uz pomoć stručnjaka pomoći sebi i uzeti svoj život u svoje ruke. Doduše uz pomoć lijekova. Pa iako i dan danas imam uspona i padova svaki dan mi je novi izazov i sretan sam što sam potražio pomoć – govori Saša, apelirajući i na druge da, ako nisu OK, što je sasvim u redu, potraže pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje.

A upravo oni u ovo vrijeme korona krize imaju pune ruke posla, jer ionako zanemarivano mentalno zdravlje danas smo svi, pod utjecajem pandemije, dodatno stavili u drugi plan. Svjesni su toga i u Udruzi 'Vrapčići', koja je ove subote, na Svjetski dan mentalnog zdravlja organizirala prigodan edukativni program. Njegov osnovni cilj bio je poručiti svima kako je sasvim 'OK ne biti OK', ali da se - u situacijama kada vidimo da smo tužni do te mjere da ne možemo funkcionirati, ako ta tuga traje i ne prolazi, ako više ne osjećamo radost ni u onome što nas je prije veselilo, ako ti strahovi koje osjećamo prelaze nekakvu granicu normalnog, blokiraju nas u svakodnevnom životu, mijenjaju naše ponašanje ili smo skliznuli u nekakve probleme s ovisnošću – obvezno istrgnemo stigmi i potražimo stručnjake, jer ne može biti sramota potražiti pomoć i ne može biti sramota boriti se za svoje zdravlje.

U brodskoj bolnici nema slučaja koji nije obojan korona virusom

- Posljedice COVID-a u smislu zanemarivanja mentalnog zdravlja osjećat ćemo još jako dugo. Mi već sada, iz našeg slavonskobrodskog iskustva, možemo reći kako od ožujka kada je na našem području počela sva ta priča s COVID-om, pa na ovamo, gotovo nemamo slučaja koji nije obojan korona krizom. Na našem psihijatrijskom odjelu u Slavonskom Brodu su ljudi koji su do sada bili potpuno zdravi, a sada su puni paničnih strahova. Neki od njih se boje kako će se razboljeti, drugi su u teškim depresijama zbog razdvojenosti od najmilijih, treći su se doveli u teško stanje, jer su zbog straha od virusa i moguće zaraze prestali ići na terapije. – kazala je Dubravka Ergović Novotny predsjednica Udruge "Vrapčići", čiji članovi se najviše boje ponovnog lockdown-a.

-  Dok smo bili zatvoreni bilo je jako teško. Nismo mogli dolaziti u Udrugu, bio sam kod kuće, zatvoren u četiri zida. On line druženja donekle su pomogla, ali srećom sve to nije dugo trajalo. Mene nije strah COVID-a. Bojim se opet karantene jer to će značiti da se nećemo vidjeti, a daleko je lakše nositi se sa strahovima kad smo svi zajedno – govori Saša i sam član Udruge te poziva sve koji imaju problema da se ne obaziru na stigmu nego da potraže pomoć jer samo uz stručnjake iz područja mentalnog zdravlja mogu ponovno pronaći način gdje tražiti sreću i kako opet vratiti osmijeh u dušu i na lice.

Što je to sreća?

Upravo je pitanje sreće bilo tema predavanja, koje je u organizaciji Udruge, a povodom Dana mentalnog zdravlja, održao Igor Salopek, dr,. med., voditelj Integrativnog centra mentalnog zdravlja. Pokušao je dati odgovor što je to zapravo sreća i kada smo stvarno, a kada tek prividno sretni.

Sasvim je OK ne biti OK, ali je pri tome nužno odbaciti stigmu i potražiti pomoć stručnjaka.

- Iluzija je da čovjek može postići taj nekakav maksimum iako tome svi težimo. Neki bi rekli da je smisao života postizati cijelo vrijeme potpunu sreću. Ono što je bila poruka mog predavanja je kako takva vrsta sreće, a pogotovo ono što bismo nazvali instant srećom, može tek kratkoročno biti sasvim prihvatljiva, ali dugoročno uvijek ostavlja nekakve tragove i posljedice te uvijek vodi u psihičke smetnje. Možda su najbolji primjer za to sredstva ovisnosti koja će uvijek kratkoročno dati neku vrstu sreće, određeno olakšanje, zadovoljstvo, ali znamo da taj 'medeni mjesec' kod bilo koje ovisnosti traje svega mjesec dana i nakon toga kreće velika patnja. Zato je moj naglasak bio na tome da je sreća prije svega naša odgovornost. Odgovornost u traženju smisla u odnosima, u traženju smisla u svim onim našim svakodnevnim zadacima koje imamo. Što više tog smisla u životu imamo to ćemo prije postići jednu dugoročnu sreću. Druga poruka bila je jednako tako važna, a odnosila se na to da ako čovjek i doživi trenutke u kojima nije sretan, a sasvim sigurno svi u životu se nekada nađemo u takvim okolnostima, mora biti svjestan kako je u redu ne biti u redu. Dakle sasvim je OK ne biti OK. No pri tome je jako važno da, ako ne može sam sebi pomoći, ako mu ne mogu pomoći njegovi bližnji, čovjek potraži pomoć i od stručnjaka mentalnog zdravlja.

SBplus: Kako pronaći tu nematerijalnu sreću u svijetu u kojem smo sa svih strana bombardirani tim materijalnim, u trenutcima kada se mnoge obitelji bore s pukim preživljavanjem?

Igor Salopek: Živimo u svijetu u kojem mislimo kako će nas materijalno i novac zapravo dovesti do maksimalne sreće. Psiholozi rade i istraživanja na tu temu pa je jedno istraživanje u Americi pokazalo kako je ta linija za materijalnu sreću 75 tisuća dolara. U Hrvatskoj si takva godišnja primanja ne možemo priuštiti, ali naša istraživanja govore kako je mjesečno primanje iznad četiri tisuće kuna ta granica iznad koje bismo mogli očekivati barem mogućnost za normalnu sreću. No, sva istraživanja i sva iskustva kažu da materijalno i novac nisu u korealciji sa srećom bez obzira na to što se to na prvi način tako čini.

Stigma često uzrokuje veću patnju nego sama psihička bolest

SBplus: Ali teško je okrenuti se traženju prave sreće dok se borite s egzistencijom?

Igor Salopek: Tako je, egzistencijalno jeste u određenoj korelaciji, jer prihod manji od četiri tisuće kuna, u tom smislu egzistencijalnih problema i patnje, ne može osigurati platformu za sreću. Ipak, varka je kako je materijalno jednako sreća. Sreća je prije svega traženje smisla i odnosa, istraživanje u životu s bližnjima s kojima smo u različitim odnosima. Ja bih zaista rekao kako je sreća jedno putovanje. Putovanje u kojem imamo pravo tijekom života neke ljude ubaciti u taj naš vlak kojim putujemo, a neke izbaciti iz njega, putovati s nekima duže, s nekima kraće. Nekada će taj vlak ići uzbrdo pa će biti teže, nekada će ići nizbrdo pa će biti lakše.

SBplus: S obzirom na situaciju s COVID-om mnogi kažu kako će nas ova korona kriza skupo koštati, jer i inače zanemarujemo mentalno zdravlje, a sada, nažalost, još i više. Koliko će se ova situacija odraziti na pučanstvo u cjelini, a kako i koliko na one koji već imaju određene psihosocijalne poteškoće?

Igor Salopek: Mi smo povodom ovogodišnjeg svjetskog dana mentalnog zdravlja dali najveći naglasak na poruku svjetske zdravstvene asocijacije koja kaže kako nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. U ovoj korona pandemiji jasno je da je puno toga fokusirano na biologiju, infektologiju, epidemiologiju... Međutim sasvim je neprihvatljivo da se zanemaruje upravo ovaj utjecaj na mentalno zdravlje, jer svi oni koji rade na tom polju naglašavaju i upozoravaju kako će posljedice korona pandemije biti zapravo puno veće, šire i dugotrajnije na mentalno zdravlje, nego na krizu koja je aktualna. Svi oni koji upravljaju krizama znaju da one moraju proći pa će tako proći i ova, ali ujedno, iz aspekta mentalnog zdravlja, valja zapamtiti kako je svaka kriza i prilika. Ja bih rekao da je i ova kriza, koliko god smo ograničeni i limitirani, prilika za nas kao pojedince, ali i prilika za nas kao članove obitelji i kao članove društva, da otkrijemo neke nove prilike i mogućnosti u ograničenjima u kojima jesmo. Vjerujem da će ovo donijeti određenih psihičkih poteškoća, na što već ukazuju i strana i domaća istraživanja, ali jednako tako vjerujem da će ova nacija, koja je pokazala da u kriznim situacijama može odreagirati dobro zdravo i zrelo, isto pokazati u ovoj borbi.

Prihod manji od četiri tisuće kuna, u smislu egzistencijalnih problema i patnje, ne može osigurati kvalitetnu platformu za sreću.

SBplus: OK je ne biti OK, ali i prije COVID-a i za vrijeme COVID-a je, kad nismo OK, važno potražiti stručnu pomoć. Kod nas je taj dio još stigmatiziran. Zubaru odemo kad nas boli zub, ali psihologu i psihijatru odlazimo teško. Kako se boriti s tim?

Igor Salopek: Stigma je nešto što ljude boli često puta i više nego sama psihička smetnja i često uzrokuje veću patnju nego sama psihička bolest. Ljudi se zbog stigme ne javljaju pravovremeno stručnjacima iz područja mentalnog zdravlja. Srame se oni, njih se srame njihove obitelji, problemi se guraju pod tepih... Ono što je važno poručiti je da o mentalnom zdravlju treba razgovarati, kako bi se oni kojima je pomoć potrebna što prije javili stručnjacima. Kao i kod svega drugoga što prije uočimo problem, što prije zatražimo stručnu pomoć to će krajnji ishod biti bolji. Dakle, nema ustručavanja, nema sramote, nego treba potražiti pomoć kao i kod tjelesnih bolesti i smetnji.