POŽEGA - „Pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Za osobu koja nema vlastiti prihod osobna invalidnina iznosi 1 500 kuna mjesečno (300 posto osnovice). Ako osoba ostvaruje prihod po bilo kojoj osnovi, osobna invalidnina utvrđuje se kao razlika između iznosa 300 posto osnovice i prosječnog prihoda ostvarenog u prethodna tri mjeseca." - dio je pojašnjenja vezanog uz prava osoba s invaliditetom, objavljenog na stranici Središnjeg državnog portala.

Tamo su, između ostalog, točno navedeni svi uvjeti koje je potrebno ispunjavati za ostvarenje tog prava kao i popis onih okolnosti zbog kojih osobna invalidnina neće biti odobrena.

Sve je 'crno na bijelo' pa se čini i jednostavnim. No, stvarni je sustav daleko od toga.

Redakciji portala SBplus obratio se Požežanin oštećena sluha koji svoje pravo nije uspio ostvariti, iako su njegovi bliski prijatelji iz Slavonskog Broda (s jednakim teškoćama) u tomu uspjeli bez problema.

Upitali smo, stoga, Centar za socijalnu skrb u Požegi - kako je moguće da su za Brođane i Požežane kriteriji tako različiti, a životni su im uvjeti jednaki. Za samo nekoliko sati dobili smo iscrpan odgovor s pojašnjenjem.

- Centar za socijalnu skrb pokreće postupak priznavanja prava na osobnu invalidninu temeljem zahtjeva stranke ili po službenoj dužnosti. Stranka uz svoj zahtjev, između ostalog, prilaže i medicinsku dokumentaciju koja se dostavlja Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje u tekstu: Zavod) u svrhu utvrđivanja činjenica vezanih za zdravstveno stanje kao uvjet za priznavanje prava iz sustava socijalne skrbi. Nakon provedenog vještačenja, Centar će zaprimiti Nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta - oštećenju funkcionalnih sposobnosti Zavoda u kojemu je ocjenom vještaka utvrđen određeni stupanj oštećenja zdravlja. Da bi stranka ispunjavala propisane uvjete za priznavanje prava na osobnu invalidninu, neophodno je da je u Nalazu i mišljenju Zavoda naznačen IV. stupanj oštećenja zdravlja i teški invaliditet, sukladno članku 54. Zakona o socijalnoj skrbi. U istom članku navedenog Zakona, propisani su i ostali uvjeti koje stranka mora ispunjavati. - za SBplus ukratko pojašnjavaju proceduru iz požeškog Centra za socijalnu skrb.

Djelatnici Centra, dakle, posljednja su karika u odobravanju prava na osobnu invalidninu i oni bilo koji zahtjev mogu pozitivno ocijeniti samo onda kada liječnici vještačenjem utvrde kako se radi o IV. stupnju oštećenja zdravlja i teškom invaliditetu - što potpuno gubitak sluha i otežana komunikacija svakako jesu.

Ako liječnici procijene niži stupanj oštećenja, socijalnim su radnicima, nažalost, ruke vezane. No, to ne znači da svoje korisnike neće uputiti na pravni lijek. Upravo su to učinili i u korespondenciji s portalom SBplus.

- Ističemo da, ako se stranka ne slaže s utvrđenim oštećenjem zdravlja i načina funkcioniranja Zavoda, ima mogućnost izjavljivanja žalbe na rješenje o odbijanju zahtjeva za priznavanje prava na osobnu invalidninu u za to predviđenom zakonskom roku. Isto tako, postoji mogućnost da stranka ponovno podnese zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja. Ponovno ističemo kako je jedan od uvjeta priznavanja prava na osobnu invalidninu IV. stupanj oštećenja zdravlja koje utvrđuje Zavod te će Centar za socijalnu skrb donijeti rješenje o priznavanju prava na osobnu invalidninu ili pak rješenje o odbijanju zahtjeva na temelju onoga što je utvrđeno u Nalazu i mišljenju Zavoda, a ne slobodnom procjenom djelatnika Centra za socijalnu skrb. - stoji u priopćenju Centra za socijalnu skrb koje potpisuje Ana Bagarić, mag.act.soc., voditeljica Odjela za odrasle osobe.

Da sustav dodjele posebnih prava „ne funkcionira", za SBplus potvrdila je Danijela Grabarević, Brođanka oboljela od rijetke Hirschsprungove bolesti.

- Neprihvatljivo je da prijateljica iz Splita sa istom dijagnozom ima prava koja je u Slavonskom Brodu nemoguće ostvariti i obratno. Tretman mora biti jednak za sve, uz precizno definirana pravila. Sustav ne funkcionira. Ili nam svima daj prava ili ih svima ukini. Uvijek ima gore od naše dijagnoze, ali svakomu je njegovo zdravlje bitno i njegova mu je dijagnoza najvažnija kako bi imao što bolji život uz nju. - za SBplus povodom Svjetskog dana rijetkih bolesti kazala je Danijela.

Ona je ujedno svima i pokazala jedini 'lijek' protiv takvog sustava - a to je neumorna borba za vlastita prava.