6628
Prikaza
0
Komentara
STARA GRADIŠKA – Mi samo želimo u Zagreb. Kada ćemo ići u Zagreb? – pogleda u kojima su se miješali strah i nada, odmah pošto su se otvorila vrata sobe u postaji Granične policije, doviknule su četiri žene. Tamo su od 29. lipnja ove godine, kada su ih s još devet osoba, na obali Save, nedaleko lovišta Radinje, u šumi pronašli djelatnici granične policije.
Iz susjedne su Bosne i Hercegovine prešli rijeku na dijelu gdje je najbliža Hrvatskoj. Pronađeni su, kazali su nam u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, tog 29. lipnja u 11.20 sati, pa nije isključeno, zaključujemo sami, da su rijeku prelazili pod okriljem noći. Što je rizik i za one koji Savu na ovom dijelu dobro poznaju, a kamoli ne za one koji se s njom po prvi puta susreću.
U čamcu - dva muškarca, četiri žene od kojih jedna trudnica i jedna rodilja, te sedmero djece s tim da jedno ima tek 25 dana. Došavši ilegalno do hrvatske obale, popeli su se utabanim, ali strmim i šibljem obraslim, putem. Bili su iscrpljeni. Gladni. Nekoliko njih i u lošem zdravstvenom stanju.
- Policajci su im odmah priskočili u pomoć i pozvali Hitnu medicinsku pomoć, koji su trudnicu, ženu koja je nedavno rodila te još dvije žene i novorođenče odvezli u bolnicu u Slavonski Brod. Preostale dvije muške osobe i šestero djece, policijski službenici su prevezli u prostorije za smještaj migranata u Postaju granične policije Stara Gradiška, gdje su im odmah osigurali prehranu i napitke te osnovne higijenske potrepštine. Također je odmah pozvana medicinska ekipa iz Nove Gradiške koja ih je pregledala, utvrdivši da nemaju zdravstvenih tegoba. - za SBplus je kazala glasnogovornica PU brodsko-posavske Kata Nujić.
'Ovdje je OK, ali mi želimo u Zagreb.'
Jučer je u zgradi Granične policije u Staroj Gradiški soba u kojoj su bili smješteni muškarci i šestero djece - bila prazna. - Budući da su izrazili namjeru za međunarodnom zaštitom (azilom) u Republici Hrvatskoj, nakon što je utvrđeno da su zdravi, prebačeni su u Prihvatilište za tražitelje azila u Zagrebu. Pošto su otišli ova je prostorija ispražnjena, posteljina poslana na pranje, sve kako bismo ju opet priredili za eventualni dolazak novih osoba – kazali su nam kratko policajci dok smo se približavali vratima sobe u kojoj se još uvijek nalaze četiri žene i beba stara 25 dana.
Upravo su ručali kada smo ušli. - Imaju tu stolove za jelo, ali oni su navikli jesti na podu - pojašnjavaju nam domaćini.
Nakon što smo ušli u prostoriju prekinuli su s jelom. Jedna od njih izašla je iz kupaonice. Upravo je oprala kosu. Gledaju nas. U jednom trenutku jedna od njih je ispod pogleda dobacila. – Ovdje je sve ok i dobro je, ali mi želimo u Zagreb. Kada ćemo u Zagreb? – pitala je glasom u kojem su se miješali nada i strah. Nada da možda idu već sada, strah da možda neće vidjeti svoje. Ne znaju kako je taj strah bezrazložan, jer u Zagreb će svakako.
- Idete možda već sutra. Čekamo nalaze iz bolnice, čim oni stignu ići ćete. - pojašnjavaju im djelatnici Postaje granične policije.
- Sutra, sutra. Stalno nam govorite sutra. – razočaravajućim i pomalo umornim glasom govori majka 25 dana starog djeteta, dok jedna od mlađih žena na ovakav odgovor sjeda na pod i, lica zarivenog u ruke, počinje plakati.
- Čim stignu liječnički nalazi i one će biti prepraćene u Prihvatilište za tražitelje azila gdje će biti spojene s ostatkom obitelji.-pojašnjavaju djelatnici policije i nama i njima. Ma koliko se policajci trudili objasniti im da će na kraju ipak biti sa svojim najmilijima, nakon svega što su prošli, jasno je da su ovi ljudi uplašeni. Pa i nepovjerljivi.
Policajci skupili odjeću za bebu
Stigli su iz Iraka. Dvije obitelji. Nije isključeno i da su put morali platiti. Gledajući u nas pokazuju nam na krevet na kat, koji se nalazi iza naših leđa. Na njemu je beba koja mirno spava, nesvjesna traume koju proživljava njena majka i ostatak obitelji. To da je rođena negdje na putu, pričat će joj sutra njeni roditelji u nekoj drugoj zemlji. Možda baš Hrvatskoj. Baš kao što će joj majka, sigurni smo, pričati kako su se djelatnici Granične policije između sebe organizirali i nabavili joj nešto odjeće.
- Ima kolega koji imaju malu djecu pa su im rado donijeli nešto robice za dijete - usput govore policajci, ne vidjevši u tome ništa posebno. - Pa to bi učinio svatko - skromno dodaju i prelaze na drugu temu.
Kažu ovakvih slučajeva i životnih priča je puno.
Kakva vas muka natjera da trudni ili s malom bebom sjednete u čamac?
- Policijski službenici Policijske uprave brodsko-posavske u kontinuitetu provode zaštitu državne granice i sprječavaju nezakonite migracije sukladno Zakoniku o schengenskim granicama i nacionalnom zakonodavstvu, štiteći pri tome nepovredivost državne granice Republike Hrvatske, koja je ujedno i vanjska granica EU. U tu svrhu na granici Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, angažiran je dovoljan broj policijskih službenika na zaštiti državne granice te su postavljena moderna tehnička sredstva dubokog optičkog i radarskog nadziranja granične crte, danju i noću, u svim vremenskim uvjetima, a sve u cilju odvraćanja sukladno članku 13. Zakonika o schengenskim granicama. Prilikom postupanja policijski službenici maksimalno štite temeljna ljudska prava i dostojanstvo svake osobe. – naglasila je Nujić.
I nije problem kada ih policija uhvati na teritoriju Hrvatske kada su već prešli Savu, jer tada su sigurni da će biti zbrinuti. Problem je što prelaskom Save riskiraju svoje i živote svoje djece. Koliko god policija apelirala na njih da to ne čine, kako se ne bi dogodila tragedija, toliko se i dalje događaju slučajevi nezakonitog prelaska Save u gumenim i drvenim čamcima. Oni koji im uzmu novac u pravilu ih ostave kod riječne granice. Tamo preko je Hrvatska i Zagreb, kažu im. A onda migranti sami kupuju čamce ili ih 'posuđuju' i kreću na put koji za njih može biti koban. No, koliko god on bio opasan, u isto vrijeme potiče na pitanje, kakva vas velika nevolja mora pratiti da u visokom stupnju trudnoće, ili s bebom starom tek 25 dana sjednete u čamac i krenete u neizvjesnost. Ili da kao neki po 12, 13 puta pokušate ilegalno iz Hrvatske prijeći dalje u zemlje EU. Pred željom da zaštitimo svoje najmilije, razum ponekad gubi bitku. Ovi su ljudi, srećom uspjeli. Zahvaljujući i policiji koja ih je pronašla i pomogla im. Neki drugi, nažalost, neće. Treba li se dogoditi tragedija, da Sava 'proguta' nečije živote, pa da oni koji na njihovoj muci zarađuju shvate što čine kada im uzmu novac i gurnu ih pred Savu s porukom 'Tamo je Hrvatska. Tamo je Zagreb.'