SLAVONSKI BROD - Prolazeći ulicama Grada nerijetko se zapitamo zašto se neka zgrada pretvorila u ruglo, opasno derutno zdanje za prolaznike? Nije li tu netko zadužen povesti brigu o povijesnoj i kulturnoj baštini? Zbog čega to ne čini…? No, takva pitanja obično ostaju bez odgovora, jer ih eventualno prokomentiramo uz kavicu s prijateljima. Ipak, ima i onih ustrajnijih poput uglednog brodskog epidemiologa, prim.dr.sc Stjepana Čeovića, koji s pravom traži suvisli odgovor od nekih koji su nadležni kada je, kako on smatra, riječ o povijesno kulturnoj baštini.

Prvi podatak o karanteni u Brodu na Savi je iz 1743. godine. Nalazila se na ušću Mrsunje u Savu, jer se tamo nalazio stari grad Vukovac. Pokazalo se odmah da je to malo i slabo pa se iz potrebe za većim uporištem počela  graditi Tvrđava (1715. do  1730. godine), a u dotadašnjoj utvrdi napravljena je prva karantena. 

Nije čudo što ovog dugogodišnjeg liječnika, koji je značajno pridonio unapređenju preventivne zdravstvene zaštite (posebice kada je u pitanju istraživanje endemske nefropatije u posavskim selima), zanima jadna sudbina nekadašnje brodske karantene (Kontumca), neizostavnog dijela Sanitarnog kordona, koji je iz straha od opasnosti širenja opakih zaraza, poput kuge i kolere, izgrađen još prije dva i pol stoljeća uz Savu, na području današnje Vrazove ulice. 

Nekada kuga danas koronavirus 

Baš je unazad nekoliko tjedana pojam karantene posebice aktualiziran uz nedavnu pojavu koronavirusa, bolesti za koju još uvijek nije utvrđen niti uzrok, a kamoli lijek, pa su i posljedice teške, sa sve većim brojem umrlih i izvan matične zemlje, Kine, u kojoj se virus pojavio. U izbjegavanju širenja nepoznatog virusa sve države izoliraju oboljele u bolnicama ili nekim drugim karantenama, a Australci su se čak odlučili odvojiti oboljele i one koji su pod sumnjom od te bolesti, u kilometrima udaljen bivši zatvor. I nije to čudno kada je riječ o nekoj vrsti „današnje kuge" za koju, eto, kao za neke prije par stoljeća, nema lijeka. 

Možda neki znaju što je to brodski Kontumac (karantena), no za one koji nisu čuli a zanima ih ukratko ćemo prenijeti ono što smo čuli od uvaženog dr.Čeovića.

 „Od 1691. godine, kada je Brod oslobođen od Turaka, trebalo je učvrstiti granicu kako zbog sigurnosti od turskih upada tako i od teških kužnih bolesti koje su dolazile s istoka. Najopasnija je bila kuga, a to je vrijeme još daleko od otkrića uzročnika kuge, pa kolere i ostalih bolesti…Tada se posegnulo za onim što se znalo. Čulo se naime za iskustvo karantene koja je već prije postojala u Dubrovniku (1377.godine). Prva karantena je osnovana u Zemunu 1730-te a 1740. ukazom iz Beča tražila se njihova daljnja izgradnja gdje su zahvaćeni i Brod i Stara Gradiška. Prvi podatak o karanteni u Brodu na Savi je iz 1743. godine. Nalazila se na ušću Mrsunje u Savu, jer se tamo nalazio stari grad Vukovac. Pokazalo se odmah da je to malo i slabo pa se iz potrebe za većim uporištem počela  graditi Tvrđava (1715. do  1730. godine), a u dotadašnjoj utvrdi napravljena je prva karantena. Kako je tu promet bio dosta gust prostor nije bio dostatan i tada se počela planirati veća i modernija karantena na istočnom dijelu grada, na Vijušu, oko 1770-te godine. A u toj je karanteni bilo čak 18 objekata, po prometu ljudi, ali i novca bila je najprometnija iza one u Zemunu, tu je vremenom nastajala građanska klasa" kaže dr.Čeović dok izgovoreno dokumentira fotografijama nastalim između dva rata…stražarnicama uz Savu, kućom zapovjednika karantene koji je uvijek bio liječnik, bunarom koji je bio u funkciji, a u novije je vrijeme zatrpan…

„Sada su gotovo sve te zgrade srušene i grade se nove kuće. One možda lijepo izgledaju, ali nema gotovo ničega od onog vremena, koje je bilo značajno za ovaj grad. Pitam se zašto je to tako i zašto to Grad nije sačuvao. Ima li kraja tom rušenju i uništavanju nečega za čim bi brzo mogli plakati. Zbog toga sam nesretan", govori dr. Čeović, koji se kao epidemiolog cijeli život bavio prevencijom bolesti. 

Čuvanje granice, zdravlja i trgovine 

Tako je svjestan i nekadašnje uloge Sanitarnog kordona u Brodu na Savi ali i važnosti osiguravanja granice (države), kao sastavnog dijela Austrougarske monarhije, prema Otomanskom carstvu.

"Uz karantenu, postojali su i rašteli (mjesta za trgovanja). Marija Terezija je to usavršila s dokumentom koji se zvao normativ po kojem su se točno znali postupci ponašanja, kako postupiti ako plovi lađa, karavana, putnik sam…disciplina je bila stroga, a kazne su bile rigorozne. Tu je bila carina i skladište jer se nalazio prijelaz preko Save na tursku stranu. Svaki je putnik koji dolazi s druge strane morao  ići u karantenu gdje je bio pregledan i izoliran. A izolacija je maksimalno trajala 42 dana, pogotovo ako je prijeko bilo žarište bolesti. Inače su zadržavani duplo manje, 21 dan. Iste mjere su se odnosile i na stoku. Prtljaga putnika i trgovačka roba je bila provjetravana, prana, izlagana octenim i sumpornim parama", ispričao je liječnik, svjestan kako je Sanitarni kordon tada bio jedini smišljeni korak u zaštiti zdravlja puka Vojne Krajine- a brodska karantena jedina mjera zaštite, koja je zaustavljala moguće bolesti.

Da bi Sanitarni kordon mogao obavljati svoju zadaću, uz policijsku ulogu i onu preventivno medicinsku, bio je neophodan dolazak više liječnika, tako da je upravo na tom mjestu desetak godina bila i prva brodska bolnica, saznali smo od dr. Čeovića koji je uvjeren kako postoji razlog da se sačuva barem dio zgrada nekadašnje brodske karantene, kao povijesne i arhitektonske baštine pa i povijesti medicine na ovom prostoru.  

Iz Kine i s drugih strana su dolazile bolesti 

„Istina, znalo se prigovarati da se zbog strogoće karantene sprječava protok trgovini, no to se događalo u vremenu kada se već znalo kako se prenosi kuga (s buhama od štakora koji su dolazili na brodovima iz Kine i od kojekuda), ili kolera (putem stolice, zbog ne pranja ruku) a kada se uzročnici znaju onda je već lakše" kaže dr. Čeović koji silno želi da Slavonski Brod sačuva dio povijesti karantene. 

„Baš je čudno što zgrade građene prije 250 godina (istina u vojničkom stilu, bez puno ukrasa) nisu nikakvo kulturno dobro ovoga Grada". Na mjestu karantene u Vrazovoj ulici danas je naime velika većina zgrada srušena i niču nove privatne kuće, no postoje još ostaci dviju zgrada koje su služile za izolaciju. „Oronule, nezaštićene, opominju nas da ih zaštitimo i sačuvamo budućim naraštajima" zaključuje ugledni epidemiolog, držeći kako bi uz prekrasnu brodsku Tvrđavu pa šetnicu i Franjevački samostan povijesna priča mogla biti zaokružena s nekadašnjom karantenom, ostatkom najstarije zdravstvene ustanove na području Broda. 

„Sada su gotovo sve te zgrade srušene i grade se nove kuće. Nema gotovo ničega od onog vremena značajnog za ovaj grad. Pitam se zašto je to tako i zašto to Grad nije sačuvao. Ima li kraja tom rušenju i uništavanju nečega za čim bi brzo mogli plakati. Zbog toga sam nesretan."

Može li se karantena barem djelomično zaštititi? 

Odgovor smo najprije potražili od pročelnika Upravnog odjela za graditeljstvo Damira Klaića, koji je kazao kako Grad ima ovlasti donositi prostorne planove. Prilikom gradnje, pa i na spomenutom području koje nije označeno kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro (znači nema zabrane gradnje), Odjel izdaje građevinsku dozvolu nakon što projektant ili investitor gradnje prikupe sve potrebne dozvole svih javno pravnih tijela, pa tako i od Konzervatorskog odjela.

To je bila onda i druga adresa na kojoj smo potražili odgovor o mogućoj zaštiti brodske karantene.

„Mi samo sudjelujemo u redovnom postupku" kazala je pročelnica Konzervatorskog odjela, Željka Perković. Navela je kako je riječ o arheološkom području koje su oni, (Konzervatori) ranije preventivno zaštitili, no zbog lošeg stanja u kojem se sve nalazi, kao i zbog vlasnika koji su to davno pokupovali, nije se moglo registrirati kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. „Prvo pravilo kod registracije je da se slože svi vlasnici, a to bi bilo vrlo teško. Ovako ima bar neke nade da  poneki investitor ima osjećaj da to, na našu preporuku, obnovi dijelom u izgledu pročelja prema Vrazovoj ulici onako kako je nekad bilo i do sada su dva investitora na to pristala" rekla je pročelnica o izgledu bivše brodske karantene, dodajući kako taj dio Grada nije zaštićena cjelina. Ona naime završava s istočnom stranom Štamparove ulice (s kućom Exle).

Predavno se očigledno sve s karantenom događalo i preusitnjeno je to vlasništvo danas da bi se moglo utjecati na kulturnu zaštitu, no za nadati se da će investitori i ubuduće poštivati barem preporuku Konzervatora i sačuvati vanjski izgled nekadašnjih zgrada.

Hoće li se nešto moći napraviti s još nekoliko malih derutnih prostorija u kojima je nekada, za vrijeme Sanitarnog kordona bila izolacija za životinje, to ne znamo kao što ne znamo ni hoće li odgovor zadovoljiti uglednog brodskog epidemiologa Stjepana Čeovića, no možda je ovo o čemu pišemo korisno onima koji nisu znali što je brodski Kontumac i priču o važnosti karantene - nekad i sad.