SLAVONSKI BROD – "Đurin most", nekadašnja žila kucavica Slavonskog Broda, koja za pješake povezuje Svačićevu i Ulicu 108. brigade ZNG, izgrađena kako bi radnici tvornice Đuro Đaković brže stizali na posao, danas stoji kao spomenik zanemarenosti i simbol nebrige za sigurnost građana. Unatoč svim ulaganjima, most je u katastrofalnom stanju, prepun fizičkih oštećenja, prljavštine i tragova vandalizma, a njime svakodnevno prolazi stotine građana – od školaraca do radnika. Jer... i takav i dalje služi glavnoj svrsi - centar grada povezuje s Malim Parizom.

Konstrukcija mosta, koja prelazi preko prostora Hrvatskih željeznica i Željezničkog kolodvora, već godinama izaziva zabrinutost. Na njemu su vidljive velike rupe u betonu, staklene plohe su razbijene ili potpuno nestale, a stepenice su toliko oštećene da se na nekim mjestima doslovno čeka trenutak kada će propasti pod nogama prolaznika. Posebno su opasni dijelovi konstrukcije gdje su metalne ograde polomljene, a električni spremnici ostavljeni poluotvoreni, izlažući prolaznike riziku od strujnog udara.

Prolazak „Đurinim mostom“ za mnoge je postao neugodno iskustvo ne samo zbog fizičke opasnosti, već i zbog odbojnih uvjeta. Širi se neugodan miris, rezultat učestalog uriniranja nesavjesnih pojedinaca, dok su njegove površine prekrivene smećem – bočicama od alkohola, opušcima cigareta i razbacanim omotima hrane. Svaka šetnja ovim prostorom ostavlja dojam kao da se prolazi kroz skvotersko mjesto, a ne infrastrukturni objekt koji bi trebao služiti sigurnom i ugodnom prelasku preko željezničke pruge.

Za vrijeme kiše most prokišnjava, pretvarajući ionako neurednu površinu u sklisku i opasnu. Rasvjeta je već dugo nefunkcionalna, pa noćni prolaznici hodaju u mraku, izloženi opasnostima od ozljeda. Unatoč ovim očitim ugrozama, građani nemaju izbora nego svakodnevno koristiti most. Njegova lokacija i praktičnost uvelike skraćuju put, a alternativa – prelazak preko željezničke pruge – nije samo nesigurna nego i protuzakonita.

Grad Slavonski Brod više puta je intervenirao kako bi sanirao most. U travnju 2016. godine uloženo je 75 tisuća kuna za popravke, dok je još 2008. godine potrošeno 350 tisuća kuna na postavljanje pleksiglasnih stijenki koje su trebale štititi pješake od vremenskih neprilika. Te su stijenke sada gotovo potpuno uništene, razbijene i polomljene, ostavljajući prolaznike izloženima kiši, vjetru i snijegu.

Ova kratkoročna ulaganja samo su privremeno produljila funkcionalnost mosta, ali nisu riješila njegove temeljne probleme. Grad je najavio izradu novog troškovnika i provođenje postupka javne nabave za daljnju sanaciju, no pitanje je koliko dugo će ovakva "krpanja" biti održiva. Bez sustavnog ulaganja u potpunu rekonstrukciju, most bi se mogao naći pred zatvaranjem, čime bi se stotine građana našlo u problemu.

Radnici Komunalca redovito čiste most, ali prljavština se ubrzo vraća, ostavljajući dojam trajne zapuštenosti. Nesavjesni građani prostor koriste kao odlagalište otpada, ostavljajući bočice alkohola, opuške cigareta i omote hrane razbacane posvuda. Povrh toga, zidovi i preostale površine mosta išarani su grafitima i uvredljivim natpisima, uključujući neprimjerene crteže i simbole poput prikaza spolovila.

Natpisi često sadrže vulgarne poruke, uvredljive političke komentare i poruge, dok se pojedini dijelovi mosta gotovo ne vide od slojeva grafita koji su neredovito prefarbani ili nikada nisu ni uklonjeni. Okupljanja mladih dodatno doprinose kaotičnom stanju jer vandalizam i nesavjesno ponašanje narušavaju ionako ugroženu infrastrukturu, čineći most vizualno i higijenski neugodnim za prolaznike.

Problem "Đurinog mosta" ne može se svesti samo na pitanje ulaganja. Hrvatske željeznice, ispod čijeg prostora most prelazi, odbile su preuzeti odgovornost za njegovo održavanje, jasno poručujući kako je to nadležnost Grada Slavonskog Broda. Grad, s druge strane, tvrdi kako se sredstva izdvajaju prema mogućnostima, ali ni ranija ulaganja nisu spriječila daljnju devastaciju.

Ovaj most, nekada zajednički projekt tadašnje Općine Slavonski Brod, Đure Đakovića i Jugoslavenskih željeznica, danas nema pravog vlasnika ni jasnu budućnost. 

Unatoč svim negativnostima, "Đurin most" ostaje ključna poveznica za mnoge Brođane. Njegovim korištenjem svaki dan riskiraju sigurnost, ali druge opcije jednostavno nemaju - osim koji kilometar duže 'obilaznice'. Građani s pravom pitaju koliko će se još čekati na sustavno rješenje, dok most nastavlja simbolizirati nesposobnost zajednice da očuva javnu imovinu.

Dok se čeka odluka o njegovoj budućnosti, most svakodnevno propada, podsjećajući nas na to koliko lako zanemarujemo vlastiti grad i zajedničke resurse. Bez odgovornosti – bilo od strane Grada, građana ili nadležnih institucija – "Đurin most" mogao bi uskoro postati još jedan ruševni spomenik slavonskobrodske prošlosti.