SLAVONSKI BROD – Početak urbane obnove Slavonskog Broda obilježava se ulaskom Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda u grad krajem travnja 1945. Tada su započela prva raščišćavanja razorenih dijelova središta, uključujući glavni trg i okolne ulice, u sklopu šireg plana obnove koji je obuhvaćao cijelo gradsko područje. Unatoč opsežnim naporima u obnovi ubrzo se pokazalo da će proces modernizacije često biti u suprotnosti s očuvanjem povijesnih elemenata urbanog identiteta.

Tijekom stoljeća, glavni trg u Slavonskom Brodu prošao je kroz brojne preobrazbe. Usporedimo li tadašnji trg s današnjim, odmah uočavamo njegov zatvoreniji izgled, omeđen kućama na sjevernoj i južnoj strani, te površinu s vidno manjim gabaritima. Prava transformacija dolazi prijelazom grada iz vojnog komuniteta u status slobodnog grada, kada trg doživljava procvat i postaje središnja gradska lokacija s novim, reprezentativnim izgledom.

U međuratnom razdoblju na trgu se grade još zgrada Prve hrvatske štedionice i Benčevićeva uglovnica s kojima se upotpunjuje konačna slika trga. Kao glavno tržno mjesto, trg je nosio ime Tržnica (Pijaca), na sjevernom dijelu Velika pijaca (Grosser Marktplatz), a na južnom, do Save Mala pijaca (Kleiner Marktplatz). Kasnije mijenja ime u Jelačićev trg, zatim trg Josipa Broza Tita, da bi 1990. godine dobio svoj konačni toponim Trg Ivane Brlić Mažuranić. Godine 1929. trg se asfaltira te dobiva električno osvjetljenje sa visokim željeznim kandelabarama.

Zgrada Prve hrvatske štedionice bila je jedna od najznačajnijih arhitektonskih zdanja grada prije nego što je zauvijek izgubljena u poslijeratnim previranjima. Izgrađena 1924. godine, štedionica je odisala jednostavnošću i funkcionalnošću, karakterističnim za tadašnji stil. Fasada zgrade, iako skromna u dekoraciji, bila je naglašena velikim trokutastim zabatom i likom Merkura. Merkur, smatran bogom trgovine, reprezentirao je financijsku instituciju kakva je štedionica bila – pouzdano središte ekonomskog života grada.

Smještena na središnjem trgu, zgrada štedionice nije bila samo simbol urbanog središta, već i svjedočanstvo gospodarskog i kulturnog napretka grada. Međutim, zgrada je pretrpjela velika oštećenja tijekom Drugog svjetskog rata, ali usprkos tome, njena čvrsta i kvalitetna gradnja ostavila je mogućnost za obnovu. Nažalost, umjesto konzervacije i rekonstrukcije, tijekom poslijeratne obnove donesena je odluka o potpunom uklanjanju štedionice, čime je grad trajno izgubio jedan od ključnih elemenata svog urbanog identiteta.

Na mjestu štedionice, u kontekstu poslijeratnog političkog režima i novih urbanističkih smjernica, 1971. godine izgrađena je Robna kuća "Vesna". Projektirana od strane zagrebačkog arhitekta Milivoja Peterčića, Robna kuća "Vesna" bila je moderna građevina koja je trebala simbolizirati novi smjer razvoja grada. Svojim minimalističkim dizajnom i armiranobetonskom strukturom, "Vesna" je bila tipični proizvod modernizma koji je tada vladao u arhitekturi.

Zgrada je u početku ispunjavala sve standarde svog vremena, reflektirajući duh nove političke i socijalne stvarnosti te transformacije prostora koja je pratila širu obnovu gradskog središta.

Međutim, nakon desetljeća uspješnog poslovanja, Robna kuća "Vesna" počela je propadati. Danas, više od deset godina nakon što je zatvorila svoja vrata, zgrada "Vesne" simbol je zapuštenosti i urušavanja urbane baštine. Njena nekada moderna fasada sada je oštećena i oronula, a statika zgrade ozbiljno je narušena zbog nepostojanja adekvatne hidroizolacije i generalnog zanemarivanja. Prazni izlozi i napuštena unutrašnjost postali su svjedočanstvo prošlih vremena, dok se izlizani zidovi i otkinute cigle samo dodatno naglašavaju očajno stanje objekta. Razbijeni prozori sada su prazne rupe, odražavajući propast ne samo zgrade već i nekadašnje nade u trajnu modernizaciju građevine na glavnom trgu.

Unatoč tome što je robna kuća "Vesna" imala važnu ulogu u urbanističkom razvoju poslijeratnog Slavonskog Broda, danas predstavlja ozbiljan problem za vizualni identitet infrastrukture grada. Zbog neriješenih međuvlasničkih odnosa, niti jedna sanacija ili obnova u skorije vrijeme nije planirana, a zgrada je izvan upotrebe već dugi niz godina. 

Ovaj arhitektonski spomenik modernizma, nekada ponos grada, sada predstavlja ružno i zapušteno lice gradskog trga. Zgrada stoji napuštena i zaboravljena, a njezin estetski i funkcionalni kolaps reflektira neuspjeh šireg procesa urbane obnove i modernizacije.

Robna kuća "Vesna", nekadašnji simbol modernističke obnove i zgrada Prve hrvatske štedionice, oličenje povijesnog značaja, zajedno čine tragičan kontrast u kontekstu prošlih ambicija i suvremene realnosti. Ovaj središnji prostor Slavonskog Broda zrcali složenost urbanističkog razvoja i težinu zanemarivanja kulturne baštine.