SLAVONSKI BROD - Već nekoliko godina grad Slavonski Brod suočen je s ozbiljnim problemima na tržištu nekretnina. Odnos ponude i potražnje, to „zlatno pravilo“ slobodnog tržišta, ovaj put ide na štetu najmoprimcima i kupcima stanova, posebno mladim bračnim parovima s djecom.

- Prosječna cijena kvadrata u Slavonskom Brodu, kao i drugdje u Hrvatskoj, značajno je porasla, stanovi su skupi. Potražnja za njima, međutim, nije opala, ali stanova naprosto nema ni približno dovoljno, i to onda dovodi do očekivanog rasta cijena. Također, primjetan je trend transfera novca iz banaka u stanove, koji su sada vlasnicima jako dobra investicija - objasnio je srž problema Mario Brezičević, vlasnik agencije za nekretnine „Diva“.

Da na tržištu nekretnina sve funkcionira po principu „domino-efekta“, svjedoči sljedeće.

- Najveći interes za kupnju, na primjer, dvosobnih i trosobnih stanova pokazuju mlade obitelji, ali ih one ujedno i najteže pronalaze. Osim već spomenutog suženog izbora i visokih cijena, tu je i problem što banke, recimo, ne žele dati kredite mladim obiteljima u kojima jedan član radi vani - kazao je Mario Brezičević te objasnio tu na prvi pogled paradoksalnu situaciju da banke „ne vjeruju“ ljudima s novcem.

Novca ima, ali kredita ne

- Da, obitelji kod kojih jedan član radi vani novac imaju, ali ih banke tretiraju kao nesolventne jer im se, zbog nekih novih, strožih zakona, kao primanje računa samo glavnica koju primaju u Hrvatskoj, a terenski dodatak ne, ili, ako im se on i računa, to je samo u iznosu od 30 %. Stoga se ove obitelji okreću unajmljivanju stanova. Veliki potraživači unajmljivanja stanova tradicionalno su i studenti, čiji je broj u Slavonskom Brodu osobito porastao otkako je postao sveučilišni grad. Velika je, dakle, potražnja i za najmom stanova, pa su i tu cijene izrazito porasle. Primjerice, ne možete više pronaći dvosobni stan ispod 2000 kn najma, a trosobni, za koje je prije nekoliko godina bilo dovoljno 200-300 eura (1500-2250 kn), sada koštaju 3000 i više kuna.

Objasnio je potom koga i zašto najmodavci onda najviše odabiru.

- Najmodavci stanove nerado iznajmljuju bračnim parovima s malom djecom zbog brige za očuvanost svojih stanova. Radije ih onda iznajmljuju samcima ili obiteljima bez djece, popularno je i iznajmljivanje stanova „na dan“, ali „top mušterije“ bez sumnje su im - studenti. Njih prepoznaju kao „najsigurniji“ izvor prihoda.  

Mario Brezičević potvrdio je da je i u Slavonskom Brodu nažalost prisutna ona najmoprimcima izrazito mrska „anomalija“, kada pojedini vlasnici, „spokojni“ zbog velike potražnje, sve manje ulažu u svoje stanove.

- Da samo vidite što sve ljudi (vlasnici) žele iznajmiti, i za to traže velik novac.

Zanimalo nas je i je li sve rečeno neka šira pojava ili specifičnost Slavonskog Broda.

Kupiti ili unajmiti nekretninu

- Ovisi o čemu govorimo. Stanovi su svuda skupi, to nema dileme, pogotovo u Zagrebu. Cijene stanova u npr. Osijeku jednake su kao u Slavonskom Brodu, ali Osijek kao stari sveučilišni grad ima puno veće kapacitete u studentskim domovima i više stanova, pa je i situacija za najmoprimce bolja, izbor je veći - povukao je paralele Brezičević te još jednom podsjetio da je „opsesija“ posjedovanjem nekretnine više lokalnog karaktera.

- Na Zapadu je normalno cijeli život provesti u najmu. Ondje stanove i kuće kupuju samo rijetki. Kod nas je pak „priča završena“ tek kad imaš nešto „svoje“, i to iz nekoliko razloga. Život u unajmljenom stanu ovdje je nesiguran jer vlasnik s najmoprimcem nije ničime vezan na dulji rok te već sutra može prekinuti ugovor, a i cijena najma gotovo se izjednačila s ratom kredita za stan.

Kao što se vidi iz priloženog, priča nije „crno-bijela“. Dobro je što je tržište nekretnina u gradu „živnulo“ i raduje što u ovako posloženim odnosima profitiraju, primjerice, studenti, kojih ovaj grad treba što više. No činjenica da su se u nezavidnoj situaciji našle obitelji, pa još one s djecom - kategorija u koju će, usput rečeno, jednom dospjeti i ti studenti - predstavlja ozbiljan problem. Njega bi, i u interesu tih obitelji i u interesu grada, trebalo što prije riješiti, bilo poticanjem stanogradnje, fleksibilnijim pristupom banaka kada je riječ o stambenim kreditima ili nekim drugim mjerama države i uprave na svim razinama.