GRABARJE - Ja sam baka petero unučadi i zovem se Ljubica. Moji dragi prijatelji me zovu Ljuba. Svi mi govore „Ljubo", a meni je najdraže kad čujem unuče kako mi govori „bako". Ja jesam baka i moram reći da je to najljepši prefiks. - za SBplus svoju je priču započela 57-godišnja Ljubica Vido iz Grabarja. Trideset je godina provela radeći u Hrvatskoj pošti, a suprug Branko u Kutjevu d.d., no za roditelje s osmero djece dvije plaće nisu bile dovoljne te su odlučili pokrenuti svoj posao.

Borba za cijeli život

Uvijek nasmijana, 'baka Ljuba' - kako glasi i ime OPG-a - otkrila nam je priču koja se krije iza njihovog poduzetničkog puta.

- Krenuli smo s puno dječice - osmero djece, od toga petero su bili đaci. I to je borba za cijeli život. Radila sam u Hrvatskoj pošti, a suprug u Kutjevu d.d. i opet nismo imali dovoljno. Došao je i taj nesretni rat i naposljetku smo vidjeli da od dvije plaće ne možemo nikuda krenuti. Od prvih početaka radili smo tuđu zemlju i tu smo odlučili pokrenuti posao s voćnjacima i stokom. To je bio naš početak. Hranili smo, školovali svoju djecu i pokretali svoj posao. - otkriva nam baka Ljuba.

Sve je to krenulo 2013. godine kada su zasadili prvu višnju. U to vrijeme višnja je imala nisku cijenu, a polovicu te cijene morali su dati beraču, što ih je dovelo do razmišljanja „bolje da ništa ni ne radimo". No, ostali su pri svom naumu i proširili svoj OPG na proizvodnju raznih proizvoda od višanja.

- Kada smo se plasirali na tržište vidjeli smo ustvari da jedan proizvod nije dovoljan, stoga smo proširili proizvodnju. Krenuli smo s likerima, pekmezima i sirupima tu smo se pomalo uvukli u taj poslovni dio gdje moramo dati puno sebe. Do prije pet godina još uvijek sam radila u pošti i bilo mi je teško nakon posla doći kući i posvetiti se djeci i preradi. S obzirom na to da nismo mogli ići nikamo iz Slavonije, odlučila sam otići s tog posla i posvetiti se obitelji i domaćoj proizvodnji. Proširili smo vidike, pa smo uzgojili i maline od kojih, također, pravimo liker i sirup, a želja nam je napraviti i vino. - govori nam.

Hrvatska pošta je u nju 'utkala' poduzetničku stranu

Iako je prije pet godina napustila posao kako bi mogla posvetiti pažnju djeci i obiteljskom poslu, zahvalna je Hrvatskoj pošti koja je u nju 'utkala' poduzetničko znanje i želju za još većom educiranosti.

- Kako sam već rekla, moj put je krenuo iz Hrvatske pošte. Ona je u mene utkala znanje brojnim edukacijama na temu komunikacije i prodaje. Isto tako, prije tri godine sam išla, u sklopu projekta Ženska perspektiva, na put u Istru gdje se skupilo oko 60 žena koje proizvode nešto. Tamo smo također puno toga naučile i upoznale tri poduzetnice koje su nam govorile o svom poduzetničkom putu. Naučila sam kako je u ovom poslu najteže platiti reklamu. Marketing je još uvijek teška stavka, a na obuci u Istri sam imala obuke o marketingu i predavanja o poduzetništvu, zakonu, bar kodovima te plasiranju proizvoda na tržište. Projekt je bio savršen. - pojašnjava nam Ljubica.

'Naspram požeške, brodska tržnica je puno bolja'

Uz supruga Branka, u svakodnevnom vođenju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva pomažu im i djeca.

- Unatoč tome što su neka od djece zaposlena i dalje nam pomažu s proizvodnjom. Dvije kćerke su udane, jedan sin oženjen, a u kući nas je još četvero. Nažalost, mi smo obitelj koja je izgubila sina - što jako boli. Moram reći da su dečki stvarno dobri i pomažu u svemu. Suprugu i meni je primarni cilj kroz ovaj naš život djecu postaviti na noge. - govori.

Opće je poznato da većina OPG-ovaca, posebno tijekom turističke sezone, odlazi na more kako bi reklamirali, ali i prodali svoje domaće proizvode. Ipak, obitelj Vido odlučila je dobar glas steći na domaćem terenu.

- Naš krajnji cilj je da ne hodamo po moru i da naša djeca ne moraju ići i prodavati tamo proizvode.  Uostalom, otići osam dana od ovoga posla znači da ste naredna dva tjedna 'naježili' i to dobro. Odlazili smo i vidjeli smo da je najbolje kada smo u dvorištu. Jedino gdje je suprug išao je na brodsku tržnicu. Pokušali smo plasirati proizvode na požeškoj, no brodska tržnica je puno bolja. Tamo smo prodali najviše voća. Primjerice, prošle godine, sve maline što smo imali prodane su na brodskom području. - otkriva nam.

Izgradili su i stazu prema turizmu

Uz proizvodnju raznoraznih likera, vina, marmelada, suhomesnatih proizvoda i uzgoja životinja, odlučili su se na još jedan korak, a to je turizam. Nakon preseljenja sina, jedan stan u dvorišnoj zgradi je ostao prazan, a obitelj Vido odlučila je pretvoriti ga u apartman.

- Ide treća godina kako smo se 'bacili u vode turizma'. Ja sam kod kuće i moram napraviti nekakav prihod. Došla sam do ideje kako bismo upravo pomoću turizma mogli dobiti nekakav 'džeparac', barem vikendom. Jedini problem je što u posljednje dvije godine zbog epidemije nema nikakvih događanja, a samim time nema ni posjetitelja što je žalosno. Ako se u Slavoniji nešto dešava onda i mi radimo, ako ne, onda stojimo. - govori nam.

Posao je ovo koji može opstati i za druge generacije, a hoće li tako biti u slučaju obitelji Vido, još uvijek ne znaju.

- Ovaj poslovni put smo izabrali suprug i ja. Djece je puno, no ne bismo nikoga silili da se bavi ovime. Želimo da netko od njih, ipak, 'iznjedri' tu ljubav prema ovom poslu. Dok mi budemo mogli raditi, radit ćemo. Naravno, želja nam je da netko od njih nastavi našim putem, no nećemo nikoga tjerati na to.  To je naš put i naš izbor, a oni imaju svoj put i svoj izbor. - zaključila je baka Ljuba.