POŽEGA - Dragan Matičević (36) požeški je umjetnik koji oslikava slikovnice i zidove što vrtića što bitnijih ustanova u Požeštini poput Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije. Kako se pronašao u crtanju, je li bilo uspona i padova, za SBplus je otkrio sami umjetnik.

- Sin jedinac sam, stoga sam kao dijete dostao crtao jer mi je bilo dosadno. U srednjoj školi i faksu to se drastično smanjilo, odnosno, kad je krenuo pubertet, crtanje se u meni izgubilo. Međutim, poslije se ponovno vratilo. Već u dvadesetima, htio sam naučiti više o crtanju te sam tražio razne knjige po internetu i vježbao, ali kako su došli poslovi i dijete ponovno se drastično smanjilo. Ipak, uvijek je bilo tu negdje. - govori nam Dragan pokazujući na svoje srce.

Ilustracijom, oslikavanjem zidova, izradom portreta i svime što crtanje zapravo nosi sa sobom Dragan se intenzivno bavi već četiri godine, a otvorio je i svoj obrt.

- U samom početku radio sam kod kuće samostalno kao hobi. Poslije sam se uključio u udrugu mladih umjetnika PožArta gdje sam proveo pet ili šest godina. Radio sam stvarno razne poslove promijenio sam ih oko sedam-osam jer jednostavno nisam bio zadovoljan uvjetima. Nekako me uvijek vuklo da pokušam nešto s tim crtanjem, iako nikad nisam konkretno znao kako to pretvoriti u posao. Nakon nekog vremena, kada su krenuli poticaji Zavoda za zapošljavanje, odlučio sam da ću pokušati pretvoriti svoj hobi u posao. Godinu dana rada mogao sam priuštiti s tim poticajem, a nakon te godine vidio sam da to mogu i da je isplativo jer posla ima. - pojašnjava.

Građevinski faks koji je upisao, nije završio, a pred samo odustajanje razmišljao je da pokuša o akademiji umjetnosti, no ipak nije otišao, a kazao nam je i zašto.

- Bilo je tu dosta odgovaranja od obitelji. Uglavnom su govorili: „Što ćeš s tim raditi?", iako danas ne znam koja škola ne traži profesora likovne kulture. Naravno, ne žalim zbog toga jer je sve na kraju ispalo dobro, ostao sam tu gdje jesam i posvetio se crtanju. - pojašnjava.

Ipak, danas ovaj umjetnik ima punu podršku svojih najmilijih te prijatelja jer vide koliko je 'zagrizao' i ne pušta - to je ono što njega čini kompletnim.

- Reakcije su sada pozitivne. Naravno, bilo je ljudi koji su mi znali reći da ne mogu vjerovati kako sam mogao riskirati toliko s nečim za što ni sam nisam znao, odnosno, nisam imao nikakvu referencu. Nisam znao nikoga tko to radi i nisam mogao pitati nikoga kako i što raditi, sve sam morao sam. I dan danas 'opipavaš' koliko nekome za što naplatiti - je li premalo ili previše. Mislim da će s godinama biti puno lakše ako sve bude funkcioniralo kao i sada, no uvijek postoji ta nesigurnost. - otkriva nam.

Dragan koji je svoje snove ostavljao po strani, napokon ih je ostvario, a mladim umjetnicima poručuje: „Trebaju vježbati. Takvo što neće doći samo od sebe bez obzira na to imaš li talent ili ne. Ako ne rade i ne posvete se tome, od toga neće biti ništa jer radom i trudom će pokazati i sebi, ali i svima drugima da oni baš to žele."