POŽEGA - Marijana Verčej je 42-godišnja Požežanka koja se od svoje 13. godine bavi plesom. Ono što ovu plesačicu čini drugačijom od naših prijašnjih umjetnika je to da je od njih, ipak, nešto starija, no te je ne sputava u njezinu plesnom životu.

- Plesom sam se počela baviti nekako iznenada i mogu reći relativno kasno. Obično djeca na ples kreću s četiri, pet godina, a ja sam krenula sa svojih 13 godina. Moji prvi odlasci su bili u Plesnom studiju za balet i ritmiku Marine Mihelčić. Tu sam razvila ljubav prema plesu. Obožavala sam ga, ponekad bih dolazila i ranije kako bih se razgibavala i izvodila kojekakve kerefeke. Naravno, danas ne mogu ponoviti te neke pokrete s obzirom na to da imam 42 godine, uskoro 43. - za SBplus otkrila je Marijana.

Okušala se u mnogim umjetnostima

Okušala se i u mažoretkinjama, no to za nju nije bilo to. Također, uključila se u Srednjoškolsku kazališnu družinu (SKAD). 

- Nakon nekog određenog vremena, Marina je počela raditi s mažoretkinjama i bila sam dio njih pola godine, no za mene nije to bilo to. Zatim je u Požegu došla Plesna radionica Ilijane Lončar koja je krenula sa suvremenim plesom. Naravno, odmah sam se priključila i bilo mi je zaista teško prilagoditi se tom suvremenom plesu jer je on daleko opušteniji što se tiče postave tijela za razliku od baleta gdje imaš ipak neku određenu tehniku. Bilo je tu svega. Uključila sam se i u SKAD gdje sam radila na scenskom pokretu u dvije predstave, a u jednoj sam glumila. Nakon određenog vremena, krenula sam samostalno voditi sate plesa u Pakracu. Tamo je osnovan plesni klub „Dolce" Pakrac-Lipik te u Pleternici - Plesna sekcija glazbenog društva Cvjetići glazbe. Tamo sam počela raditi, a okupljam sve zajedno 70-80 članova. Uglavnom sam bazirana na suvremeni ples, no kako bih opustila atmosferu, ponekad dodajem nešto u stilu urbanih plesova. Nisam u hip-hopu, nekako nije moj đir, za mene su previše 'nabrijani', a ja ipak više volim gracioznost pokreta. - govori nam.

Iako dodaje pokoji baletni pokret svojim koreografijama, ipak najviše voli suvremeni ples, a otkrila nam je i zašto.

- Zašto volim suvremeni ples? Jednostavno pustiš tijelo i maštu na slobodu - radiš ono što ti je u glavi. Naprosto to obožavam. Djeci, naravno, nije nimalo jednostavno jer moraš prolaziti kroz određene treninge koje mi zbog zauzeća dvorana ne možemo održavati. I u Pleternici i u Pakracu imam dvaput tjedno treninge po sat vremena sa svakom grupom, a grupa ima devet. da nam je više vremena i prostora, naravno da bismo mogli više napredovati u plesu kao umjetnosti. - pojašnjava.

Zbog Ivane Kindl sam shvatila da imam i glas

Marijana se isključivo bavi plesom, kako nam je i sama kazala posvećena mu je sto posto. Dakako, radila je i druge poslove, no sve ju je vraćalo nazad k plesu - što je možda i genetski dobila od majke koja je bila članica KUD-a, a čak je i pjevala.

- Moj san oduvijek je bio plesati, pjevati i glumiti, no ne mogu na sve strane. Pjevam kod kuće koliko mogu. Kada sam krenula u srednju školu sa mnom je sjedila, za ne povjerovati, naša Požežanka Ivana Kindl. Zbog nje sam otkrila da znam pjevati. Ona je tijekom svakog odmora pjevala i tako smo znali doći kod nje u potkrovlje i pjevale zajedno. Sjećam se njezinog prvog mikrofona. Ona me također zvala prije dvije, tri godine da snimimo spot za njezinu pjesmu - između ostaloga, bila je to super zabava. No, ipak prevagnuo je ples. Ja sam amaterka, nisam završila nikakvu plesnu školu osim tih plesnih radionica i gostovanja. Tu se jako puno nauči. Ono što je meni bitno jest da znam prenijeti ljubav prema pokretu, a glazba je ta koja pokreće emociju i tijelo. Jedno utječe na drugo. Znači, po meni papir ne smatram toliko bitnim u tom unutarnjem - emotivnom - dijelu.  - kazala nam je Marijana ne skidajući osmjeh s lica od oduševljenja.

'Mi smo ti koji idemo naprijed'

Prokomentirala je i plesnu scenu Požeško-slavonske županije, ali i šire.

- Možemo reći da naša županija stvarno ima dosta plesnih objekata, ali i voditelja. Što se tiče šire, svi smo u dobrim odnosima i kontaktima, jedni za druge smo uvijek tu. Iako nas je ovo vrijeme korone malo sve unazadilo. Možemo reći da smo svi izgubili jednu godinu rada jer smo bili zatvoreni, a to puno znači. Nije to samo „mi smo izgubili radno vrijeme", već smo izgubili i fizičku formu. Mnoga djeca su izgubila i volju za plesom. No, sve u svemu ja sam zadovoljna. - otkrila je.

Svaki plesni pokret na svoj je način poseban radilo se o baletu, urbanom plesu, suvremenom ili jazzu. Iako je naginjala baletu zbog svoje vitkosti, prevagnuo je suvremeni stil.

- Mi umjetnici, u kojoj god branši bili - kiparstvo, slikarstvo… - mi smo ti koji idemo naprijed. Mi smo oni koji gradimo nešto jer naša mašta nikada ne nestaje. Sjedim u kući slušam glazbu i već sam u koreografiji. Na licu mjesta već koreografiram. Konstantno potičemo mlade da rade, no da imamo široku plesnu scenu to svakako imamo. Iako se bavim suvremenim stilom, dan danas volim ubaciti neki baletni pokret jer je onako elegantan i graciozan dok opet netko naginje čistom suvremenom. Nije nimalo jednostavno. Moraš znati i teoretske dijelove, uvijek imaš i uzor. Primjerice, ja jako volim stil Marthe Graham koja ima i gracioznost i snagu - našla sam se u tome. Tako se svatko nađe u nečemu. Moj život je ples - živim ples. Moja uzrečica je; „Pleši sve dok…", a nastavak te rečenice prepuštam drugima na maštu. - zaključila je Marijana Verčej, dodajući kako bi se svi mladi plesači, koji su u usponu, trebali voditi time.