SLAVONSKI BROD - Zatvoren je ovogodišnji Katarinski sajam. Ako je vjerovati organizatorima, bio je to opet sajam superlativa, sajam na kojemu su oboreni svi rekordi glede posjetitelja i izlagača.

To je jedna strana medalje. Bez ikakvih empirijskih podataka, jako subjektivno ocjenjeno, sajam je bio na razini dosadašnjih, a promet mu je vjerojatno ispod prošlogodišnjeg.

Stagnira li zanimanje za ovu, relativno dobro organiziranu manifestaciju, na dobroj lokaciji?

Pokušao sam u tri dana trajanja sajma pronaći tipičnog izlagača, nekoga tko je tipičan za sadašnju sliku slavonskog gospodarstva i vjeruje da će zanimanje kojim se sada bavi biti i zanimanje njegove djece u budućnosti.

I mislim, i nadam se, i vjerujem da sam pronašao ono što sam tražio. To je obitelj Boić iz Banovaca. Na štandu u SD Vijuš nudili su svoje sireve.

Nije to neka široka paleta sireva od koje ti se zavrti u glavi. Kod kuće u Banovcima imaju 30-tak krava …uglavnom Holštajner i Simentalki. Onako …zdrava mješavina. Pola-pola otprilike. Krave su cijelu godinu na pašnjacima …daju kvalitetno mlijeko i zbog gibanja i boravka na svježem zraku daju mlijeko izvrsne kvalitete.

Mljekara koja otkupljuje mlijeko ne pravi razliku između krava-strojeva, zatvorenih u štalama i boksovima i krava koje se hrane prirodnom hranom na prirodni način. Cijena mlijeka je ista. Istina …ni kupci njihovih proizvoda ne postavljaju to pitanje, pa je onda svejedno. Važno je da je bijelo, da je tekuće i da njegovo konzumiranje ne predstavlja preveliku stavku u budžetu.

Jednim dijelom mlijeka iz vlastite proizvodnje Boići se pokušavaju osamostaliti i izgraditi si zanimanje za budućnost. Sebi i svojoj djeci …naravno.

Za sada je sve to skromno, ali postavljeno na solidne temelje. Nekoliko vrsta masnih sireva, napravljenih na tradicionalni način, ali prilagođeno suvremenom ukusu. Izvrsni sirevi sa slatkom ili sa ljutom paprikom, lukom vlascom i sl. I sve to još jednom u dimljenoj verziji.

Kako rekoh Boići iz Banovaca su potomci stare šokačke obitelji. Oduvijek su živjeli na zemlji i od zemlje i žele to nastaviti i u budućnosti.

Svjesni su da su svjedoci jedne velike promjene u načinu privređivanja, svjesni su da ne mogu biti samo dio mase, svjesni su da puno stvari moraju učiti i naučiti.

Otvoreni su novim izazovima i uspješno se nose s njima. Ne žele biti anonimni dio prehrambene mašinerije i u njoj obavljati lohn-poslove, već žele u njega unijeti svoju kreativnost, znanje i tradiciju.

Isto tako svjesni su kapitala kojeg posjeduju. U prvom redu to su 35 krava i deset hektara zemlje. Imaju još zemlje pod zakupom tako da je to ukupno 70 hektara.

Iako su ih stalno učili kako krave trebaju biti u štali, jer onda daju najviše mlijeka, Boići to nisu nikada prihvatili kao imperativ. Zdrave krave mogu biti samo na livadi u slobodnoj paši. Njihove krave su veći dio godine na slobodnom. Možda daju manje mlijeka, ali mlijeko je sigurno zdravije.

I sad …šteta je takvo mlijeko prodavati po niskoj cijeni u mljekaru. Ali kuda s njim onda?

Od jednog dijela Barica Boić proizvodi sireve. Mogla bi i više, ali nema tržišta. Zbog toga je prezentacija na sajmovima od izuzetne važnosti. Najbliži je Katarinski sajam u Brodu.

Jer …treba uvjeriti kupce da su njihovi sirevi nešto posebno. Uspije li im to, mogu povećati proizvodnju sira, kao što mogu povećati i stado.

Mato Boić razmišlja korak dalje. Nabavio je četiri mlade krmače Crne slavonske svinje, a još četiri su planirane. Ova autohtona sorta gotovo je nestala, ali srećom je uvijek bilo ljudi koji su u nju vjerovali.

Ta vrsta svinja, živi cijelu godinu na slobodnom. Ruje, hrani se korijenjem, travom i žirom i najpogodnija je za izradu kulena. Pravilo jest …jedna odrasla Crna slavonska svinja daje dovoljno mesa za samo jedan kvalitetan kulen.

Za uzgoj svinja Boići kane uzeti u zakup 30 hektara šikare i šume. Na zemljištu kojega kane zakupiti, postoje još ostaci starog svinjara njihove familije, koji već je već više destljeća izvan upotrebe.

U radu na ovoj farmi budućnosti pomažu im i kćeri Marina i Matea. Matea je učenica brodske gimnazije, a Marina je profesorica povijesti i hrvatskog jezika bez zaposlenja u struci. Najstarija kći Katarina udana je u susjednom selu. U kući su još Matini roditelji Katarina i Stjepan.

Marina Boić je pripadnik mlade generacije koja čvrsto vjeruje da se na malom poljoprivrednom gospodarstvu može pristojno i dostojanstveno živjeti. Koristi se internetom i vidi i u njemu mogućnost za plasiranje proizvoda.

Prije svega proizvodi moraju biti prvorazredni. To garantiraju Boići na taj način da pozivaju mušterije u posjetu farmi kako bi se sami mogli uvjeriti u ekološki uzgoj.

Rekoh na početku …Boići trebaju Katarinski sajam, kao što Katarinski sajam treba Boiće i puno izlagača koji razmišljaju kao i oni. A mušterije mogu očekivati puno …garantirano kvalitetnih proizvoda s područja naše županije.