OBITELJSKO zlato (ili srebro ), mnogima tek metafora za privatne vrijednosti, novac ili nekretnine, ponovno postaje popularno u svom doslovnom značenju. Naime, inflacija, koja „mrvice“ što za štednju dobijete od banke, tih dva tri posto godišnje, „pojede“ i u ekonomski stabilnim vremenima, ovaj oblik štednje čini posebno neisplativim u vremenima krize, odnosno „hiperinflacije“, s kojom se svijet upravo susreće.

Štednja u „stabilnoj valuti“, što je nekad bila „kultna“ njemačka marka, a nakon nje euro, također više nije lukav potez jer je udar inflacije trenutno toliko jak da „ljulja“ i najstabilnije segmente gospodarstva.

U potrazi za alternativnim načinima da svoj novac, ako već ne uvećaju, onda barem ne gube, mnogi građani okreću se „drevnom“ poslovanju s najprestižnijim plemenitim metalom u povijesti čovječanstva. Ne bez razloga, jer se, u novom dobu, rastom vrijednosti i nizom drugih prednosti, u odnosu na druge oblike ulaganja i štednje, zlato pokazalo otpornim na spomenute ekonomske „udare“.

Na razini Hrvatske, na ovaj se način poslovati može, između ostalog, preko Centra zlata, najpoznatijeg ovlaštenog distributera zapadnih kovnica, a Brođani na raspolaganju imaju i mjenjačnicu gdje mogu kupiti odnosno prodati svoje zlato.

Ipak, „zlatna groznica“ nije „zavela“ sve. Naš sugovornik, koji se, kako kaže, ovim temama bavi niz godina, ima nešto drugačije mišljenje i savjete.

- Zlato je kao oblik štednje u redu, ali za velike svote novca, kojima prosječan građanin ne raspolaže. Govorimo o nekoliko desetaka tisuća eura ili više. Za manje svote, dobit je nikakva, kao i u bankama - spustio je loptu na zemlju Berislav, Brođanin u 30-ima, dodavši da, suprotno uvriježenu mišljenju, cijena zlata kroz vrijeme, npr. unazad 10 godina, stagnira. Na „zlatnu“ štednju nikad se nije odlučio, na bankovnu da se i ne govori. Ovaj „investitor“ najbolju je priliku prepoznao u nečemu trećem.

- Puno bolja opcija su dionice. One u istom periodu stoje sigurno bolje od zlata te im vrijednost može rasti i u krizama. Indeks 'S&P 500', burzovni presjek najbogatijih američkih kompanija, i po mome mišljenju jedan od najboljih za ulaganje, ima, unazad sto godina, prosječni prinos od osam posto - kazao je, pojasnivši da vam, za razliku od poslovanja u zlatu, ovdje nisu potrebne ogromne svote: krenuti možete sa svega sto kuna.

Razlog zašto su građani ipak rezervirani prema ulaganjima u dionice je „živahna“ krivulja u inflacijskim periodima.

- Inflacija uvijek jače udara na dionice nego na zlato, ali je, dugoročno gledano, ako ulagač „preživi“ ta krizna razdoblja, dobit mnogo veća. S druge strane, ako vam je primarni cilj da novac ne gubite, onda je i zlato razumno rješenje.

Naposljetku, tu je uvijek mogućnost da se novac „drži u čarapi“. Ni ovo nije samo metafora jer se osoba koja novac odluči čuvati u svojoj kuću, a u pravilu se radi o većim iznosima, zaista pita gdje silne „buntove“ sakriti od tuđih ruku. Upravo su te „plautovske“ situacije, s nerijetko kobnim posljedicama, razlog zašto je ovo, barem iz ugla stručnjaka, ipak najgora solucija, ali koja je kod građana uvijek poprilično popularna.

- Bolje je od toga svakako, radi sigurnosti, položiti novac u banku - pronašao je, na kraju, naš sugovornik od ovih svemoćnih institucija i nekakvu korist.