SLAVONSKI BROD - Mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, čini se, na samom je završetku svog puta, piše Glas Slavonije. Naime, aktualna situacija u domaćem gospodarstvu u kojemu se danas svijećom traga za raspoloživim radnicima, posve je suprotna od one od prije pet-šest godina, kada se do posla, odnosno novog zapošljavanja, posebice mladih bez radnog iskustva, gotovo da i nije moglo doći.

Mjera je uvedena krajem 2010. godine s ciljem da se nezaposlenim mladim osobama omogući iskustvo rada u struci, a bila je regulirana Zakonom o radu. Korištenje SOR-a bilo je ograničeno samo na mlade do 29 godina koji su bili obvezni položiti državni stručni ili majstorski ispit, a ugovore o stručnom osposobljavanju mogli su isključivo poslodavci u javnom i državnom sektoru sklapati bez zasnivanja radnog odnosa.

- Iz iskustva rada sa studentima, često svjedočim kako je upravo SOR bila „mjera nade" brojnim studentima koji su po završetku sveučilišnog diplomskog studija upravo putem ove mjere došli do svog prvog radnog iskustva. - kazala je docentica Nataša Drvenkar.

Prvotna mjesečna naknada od 1600 kuna, koliko je iznosila do kraja 2014. godine, povećana je na 2400 kuna uz plaćene troškove prijevoza.

Broj novouključenih korisnika SOR-a dosegnuo je vrhunac 2015. godine, kada je 18.597 osoba ušlo u program stručnog osposobljavanja. No, odtad kreće pad - u 2016. u program je ušlo 15.059 novih korisnika, a u 2017. svega 9947 novih korisnika. Unatoč tome što nema problema s financiranjem te unatoč tome što je mjesečna naknada korisnicima porasla s 1600 kn na iznos minimalne plaće, sve je manje zainteresiranih za ulazak u ovu mjeru.

Domaćim analitičarima jasno je što je po srijedi. Kao posljedica izlaska iz krize i gospodarskog rasta dogodila se (ponovno) veća potražnja za novom radnom snagom. Ali to se nije dogodilo samo u Hrvatskoj, nego u gotovo čitavoj Europi, posebice u zemljama okupljenim u Europsku uniju.

A to je dovelo do odljeva radne snage s jedne strane, s druge do povećanja iznosa plaća. Drugim riječima može se do „pravog" zaposlenja i do „prave" plaće umjesto SOR-a i „minimalca".

- Često su prisutne i kritike „mladih” kako ih se iskorištava, kako im se ne posvećuje posebna pozornost pa „kuhaju kave i kopiraju”. Istina je, vjerojatno, baš kao i uvijek, negdje u sredini - kazuje Drvenkar.

SOR će, stoga, kao krizna mjera za koju postoji sve manja potreba, prema dijelu analitičara, biti zapamćen i kao uvjerljivo najskuplja mjera, ako se računa odnos uloženih javnih sredstava i učinka na zapošljavanje.