NOVA GRADIŠKA - Vijest o jednom kafiću u irskom Dublinu obišla je svijet pa je našla svoje mjesto i u hrvatskim medijima jer kafić djeci kojoj je to potrebno, nudi besplatan doručak prije škole. No, iako mnogi posljednjih godina napuštaju Hrvatsku, kako bi upravo u Irskoj pronašli sreću, vlasnicu restorana s velikim srcem pronašli smo i ovdje, u Hrvatskoj. Novogradiščanka, Dora Vukšić, još je u prosincu, uoči otvaranja svog malog fast food restorana u središtu Nove Gradiške, na Facebooku napisala dirljivu i nadasve rijetku poruku, piše portal lupiga.com čiji članak u cijelosti prenosimo.

„Ako ste gladni, a niste u mogućnosti da platite - kod nas uvijek možete dobiti nekakav topli obrok! Platit ćete kada budete mogli ili nikada! Nitko ne zaslužuje biti gladan!", napisala je Dora.

Nakon što je poruka mlade Slavonke došla do Lupiga portala, potražili su Doru i doznali što je nju ponukalo na ovako humanu gestu.

„Kada sam bila srednjoškolka, ostala sam trudna i odlučila da ću, unatoč svemu, postati mama. Kako sam zbog trudnoće prekinula školovanje, otišla sam u Njemačku, trbuhom za kruhom. Nije bilo nimalo lako, dobivala sam uglavnom poslove čišćenja. U sjećanje su mi se trajno usjekli dani prije prve plaće, kada smo, moj dečko i ja, nerijetko i gladovali. Osjetivši na vlastitoj koži koliko je teško preživjeti kada nemaš novca, čak niti za hranu, odlučila sam da ću, čim stanem na svoje noge, učiniti sve da ljudi, bar oni koji žive u mom susjedstvu, ne budu gladni, jer u 21. stoljeću, to jednostavno nije dopustivo", kaže nam 21-godišnja Dora.

U Hrvatsku se, zbog komplikacija u trudnoći, vratila prije nešto više od dvije godine i od tada je, kako kaže, radila za nekoliko poslodavaca. Iskorištavanje radnika, neplaćanje prekovremenih sati, bahat i drzak odnos prema zaposlenicima, neisplata plaće, sve to što je u kratko vrijeme doživjela na poslovima na kojima je radila, kaže, ne želi priuštiti zaposlenicima svog restorana, jer, uz zadovoljne goste, ključ za uspjeh u poslu su, uvjerena je Dora, zadovoljni radnici.

„Imam tek 21 godinu i ovo je moj prvi ulazak u svijet poduzetništva. Uspjela sam od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dobiti 55 tisuća kuna poticaja za samozapošljavanje, no u restoran smo uložili mnogo više. Ipak, nisam od onih koji žele da im se uloženo vrati preko noći. Trenutno nas je zaposleno četvero i svi, dakle i radnici i ja, imamo iste plaće - krećemo od minimalca, svi prekovremeni sati bit će uredno plaćeni, a čim budem u mogućnosti svojim ću zaposlenicima, prije nego sebi, povećati plaću", kaže mlada poduzetnica.

Prošlog četvrtka, primjerice, odlučili su podijeliti desetak obroka, toplih sendviča i slanih palačinaka, a onima koji se odluče iskoristiti njihovu ponudu jamče anonimnost. Dorin nadasve human i za ovo vrijeme neuobičajen, pristup poslu, zaprepastio je, kaže nam, i njezine najbliže prijatelje.

„Svi su se ugodno iznenadili, no ima i onih koji su mi rekli da sam luda, pitajući me kako mogu nekoga besplatno nahraniti kada živim upravo od prodaje hrane. Iako sam u ovom poslu nova, vjerujem da svaki ugostitelj može, bez da ugrozi svoje poslovanje, dnevno darovati najmanje deset toplih obroka, a onaj tko ni to ne može, možda bi trebao staviti ključ u bravu. Nažalost, zakonska regulativa oko darivanja hrane bila je kamen spoticanja. Ne znam kako će, po tom pitanju proći i ova moja ideja, no ja ju namjeravam širiti i dalje. Stupit ću u kontakt s nekim ugostiteljima širom Hrvatske i nadam se da ću pronaći one koji dijele moj stav da u 21. stoljeću nitko ne smije biti gladan", optimistično poručuje mlada poduzetnica.

Vrijedi se nadati kako će poruka mlade Slavonke velikog srca doprijeti i do svih onih koji, pored toliko socijalno ugroženih, hranu i dalje bacaju. Naime, u Europi se, prema nekim procjenama, godišnje baci čak 90 milijuna tona hrane. Prema rezultatima istraživanja, koje je za potrebe svog doktorata provela Branka Ilakovac, predsjednica Centra za prevenciju otpada od hrane, u Hrvatskoj, svatko od nas, u prosjeku, godišnje u smeće baci 75 kilograma hrane. Iako je to 17 kilograma manje od količine bačene na razini prosjeka Europske unije, i dalje je riječ o zabrinjavajuće velikoj količini.

Rezultati spomenutog istraživanja pokazali su kako svaki član kućanstva u Hrvatskoj dnevno baci preko 205 grama hrane, pri čemu se najviše baca voće i povrće (45,7 posto), zatim krumpir (8,6 posto), kruh i peciva (8,8 posto), meso (7 posto), mlijeko i mliječni proizvodi (4,4 posto), tjestenina i riža (3,7 posto), riba (3 posto), gotova jela (3,2 posto), dok se najmanje bacaju prerađevine od voća i povrća (2 posto) te keksi i kolači (2,2 posto).