SLAVONSKI BROD - Vožnja, naročito nešto duža, mnogima predstavlja svojevrsni gubitak vremena. Taj je dojam još jači kada se dnevni dio vremena proveden u automobilu sagledaju na tjednoj i mjesečnoj razini. Nije stoga ni čudo što tijekom vožnje posežu za radnjama da bi iskoristili vrijeme ili odagnali dosadu - razgovaraju na mobitel, puše, „šaltaju“ radio ili mp3 player, jedu, skidaju jaknu,…

Kako je za kobne posljedice u prometu dovoljan trenutak nepažnje, Zakon o sigurnosti prometa na cestama morao je vozače u ovome „obuzdati“. Iako već i vozačka intuicija govori da nisu sve navedene radnje za koncentraciju (jednako) štetne, samim time ni kažnjive, mnogi vozači imaju krive informacije, ne samo svojom krivicom.

Zvonko Jurakić, Brođanin s njemačkom adresom, godišnje prijeđe 40 tisuća kilometara. Vožnju, priznaje, povremeno „olakšava“ na razne načine. S obzirom na to da mu je velik dio tih kilometara poslovni, pretpostavili smo, prije svega, da mu je mobitel i tada uvijek pri ruci.

- Korisim se njime, ali preko uređaja da ga ne moram držati, zato mislim da je to zakonom dopušteno. Naravno, kao i svi, ponekad posegnem za njim, ali znam da to jest zabranjeno - točno je obrazložio zakonsku odredbu u vezi s vjerojatno najpopularnijim „ometačem“, koji i kao uzrok prometnih nesreća kotira vrlo visoko.

Još prije pojave mobitela, vožnja se „kratila“ radiom i glazbom. Zvonko vozi noviji model automobila, koji za ove sadržaje na raspolaganju ima ekran i digitalni sustav.

- Slušam radio, svakako. Novi sustavi su valjda i napravljeni da olakšaju mijenjanje radiostanica i pjesama - bio je u pravu, ne sluteći međutim da Zakon rukovanje starijim sustavima, koje i dalje imaju mnogi automobili, kao što je ubacivanje CD-a ili USB-a, smatra opasnim i stoga zabranjenim.

Da bi imao energije za poslovne razgovore i dugu vožnju, treba čovjek nešto i pojesti.

- Ne vidim po čemu bi gotovi sendvič bio prijetnja u vožnji - rezonirao je Zvonko kao i autor Zakona, koji se ovom ljudskom potrebom ne bavi izričito.

Bilo iz razloga da se, jedući sendvič, ne uprlja, bilo da mu je vruće, čak i po zimi, kada mnogi grijanje pale „na maksimum“, znao je sebe, s jednom rukom na volanu, skidati jaknu.

- Pretpostavljam da je to zabranjeno kao i sve što vam priječi vid i preglednost - logično je, ali, prema Zakonu, krivo povezao. Uhvati li vas policija da se na vozačkom sjedalu „borite“ s odjećom, ne postoji odredba na koju bi se, u želji da vas kazne, mogli pozvati.

Slijedom ove načelno točne pretpostavke o ometanju vida i preglednosti, a pogotovo zbog zabrane rukovanja mobitelom, nitko, pa ni naš sugovornik, ne bi pomislio da tijekom vožnje smijete - čitati novine ili knjigu. Ni jednom svojom odredbom, naime, Zakon to ne brani.

Ako to nije čitanje, neodgodiva potreba mnogima je cigareta.

- Pušiti sam prestao davno, ali onda sam znao zapaliti u vožnji. Onda to nije bilo zabranjeno, a mislim da nije ni danas. Opet, ako tražite kutiju ili upaljač, to vas može omesti… - u pogledu ovoga bio je Zvonko „stroži“ od zakonodavca. Cigaretu u rukama i sve „popratno“ potonji ipak nije prepoznao kao distrakciju u vožnji.

Ženske vozačke navike

Neke su popularne, a potencijalno opasne prakse isključivo navika vozačica. Često se može vidjeti kako retrovizor koriste kao „ogledalce“ za šminkanje.

- Znala sam to raditi, na primjer, na semaforu, dok automobil stoji. Mislim da to nije kažnjivo - bila je dobro upućena vozačica iz Slavonskog Broda, K. Z. Uz šminku često idu i mnogim ženama omiljene štikle, obuća koja za kontrolu automobilskih papučica ne može biti nezgodnija.

- Imam iskustva i s tim. Da, teško je u njima voziti. To je ipak zabranjeno, prilično sam sigurna - povrdila je raširenu zabludu. Kako smo i ranije pisali, Zakon se vrstom obuće vozača također ne bavi.

Kao što se vidi iz rečenog, Zakon o sigurnosti prometa na cestama, kao i svaki takav pravni akt, ima određenih „rupa“, od kojih bi barem neke, radi postizanja njegove svrhe, trebalo „popuniti“ izričitim odredbama i zabranama.