NEDAVNO je naš sugovornik upozorio da mnogi biciklisti, ti „slabiji“ sudionici prometa, s pojedinim odredbama Zakona o sigurnosti na cestama nisu ni upoznati, a kamoli da ih se dosljedno pridržavaju. Krivnja, međutim, ne leži samo na njima, pa čak ni na onima koji bi zakone i propise trebali provoditi, nego ponekad, kako to pokazuju sljedeći primjeri, i u samim zakonima.

Prema Zakonu, drugu osobu na svome biciklu može voziti samo biciklist stariji od 18 godina, dakako, uz odgovarajuću opremu, kao što su sjedalice i dr. Ako takva osoba, primjerice, otac vozi sina, potonji je, ako je dobi do osam godina, u obvezi nositi kacigu. Ako je stariji, može se voziti i bez nje. Kazna za nepoštivane ovih odredbi je 300 kuna.

Iako se to izrijekom ne navodi, iz ovoga proizlazi da su situacije, koje se često viđaju, kada npr. djeca ili maloljetnici voze svoje prijatelje, zapravo prouzakonite, čak i ako imaju zaštitnu opremu. Drugim riječima, osobe mlađe od 18 ne smiju na biciklu „vozikati“ nikoga, ni pod kojim uvjetima.

Kaciga je, u vožnji po cesti, svakako obvezna za vozača bicikla, mopeda ili motocikla, ali i za njihove suvozače. Za spomenuta motorna vozila to vrijedi uvijek, što znači da je, ako vas netko vozi skuterom, morate imati na glavi. Ako budete „uhvaćeni“ bez nje, platit ćete tisuću kuna. Suvozač na biciklu pak, u vožnji cestom, kacigu mora imati samo ako je mlađi od 16 godina. Pobrinite se da tako i bude jer će tinejdžeru biti previše i 300 kuna, kolika je kazna za oglušenje o ovu odredbu.

Dobro je što prometni Zakon posebnu pažnju stavlja na sigurnost djece i maloljetnika, ali je problem što ga u tome „blokira“ drugi, Prekršajni zakon. On naime na djecu do 14 godina nije primjenjiv uopće, dok se mlađim maloljetnicima, u dobi od 14 do 16 godina, ne smije naplatiti novčana kazna, već samo izreći sudski ukor.

Zakon nema „razumijevanja“ ni za vozače mopeda i motocikala koji su odlučili prevest svoje pripite, pijane ili nekim drugim sredstvima „omamljene“ poznanike. Osoba koja je „dotjerala“ do 0,5 promila alkohola ili je konzumirala drogu ili lijekove, na spomenuta vozila ne smije sjedati ni kao suvozač. U protivnom, svoje „dobročinstvo“ vozač možete platiti 500 kuna.

Zakon se, s jedne strane, često mijenja, tj. dopunjuje, pa bi se sudionici u prometu trebali „apdejtati“ s vremena na vrijeme, u čemu im definitivno treba pomoć struke, policije, udruga i medija. S druge strane, provođenje zakona, neovisno iz kojih razloga, često u prometu nije dosljedno, ako ga uopće i ima, pa se stječe dojam da su u cijelom „lancu“ neke karike suvišne. Kako bilo, zakon je jasan i na njega se provoditelj uvijek može pozvati pa, ako se oni ne poštuju, to se čini na vlastitu odgovoronost.