SLAVONSKI BROD - Dok euro još nije ni prstrujio svakom žilom hrvatskog financijskog krvotoka, na kunu je već bila pala patina starine, a njene novčanice i kovanice postale predmetom od numizmatičkog interesa.

Preko noći na Njušaklu i društvenim mrežama osvanuli su oglasi za kupnju, prodaju i zamjenu primjeraka novca koje su građani de facto još uvijek imali u svojim novčanicima. Ovo se na prvu može učiniti nesuvislim, ali samo onima koji ne znaju da je u svijetu financija, kao u šahu, vrijedi planirati nekoliko poteza unaprijed.

Iskoristivši opću pomamu građana da se „riješe“ stare i pribave novu valutu, čekali su povoljnu priliku, kada će na „tržištu“ nastati prvo „manjak“, a onda i potpuni nestanak „proizvoda“, za kojim će istovremeno potražnja porasti. Taj je trenutak nastupio sredinom siječnja, „ispuštanjem“ posljednjih kuna iz krvotoka.

- Da, cijene su porasle uvođenjem eura, pa sam ih i ja malo podigao - kazao nam je jedan mladi Brođanin koji kovanicu od 25 kuna prodaje za - sto eura. Ipak, čini se da i najjača kolekcionarska strast ima svoj „racionalni“ limit.

- Zvali su me, ali im je bilo previše. Međutim, cijenu ove kovanice ne mislim „spuštati“. Ona je iz posljednje serije, s Pelješkim mostom. Tražena je pa čekam - kazao je naš sugovornik, koji je ipak prije svega - numizmatičar. Cilj mu je upotpuniti svoje kolekcije pa se za ostalu, ionako manje „vrijednu“ robu spreman „cjenkati“.

- Ma nema tu neke zarade, osim možda s nekim vrlo rijetkim primjercima kao što je spomenuta kovanica. Kune skupljam već nekoliko godina i oglase postavljam da bih, zamjenom ili prodajom, došao do primjeraka koji mi nedostaju ili se riješio „duplikata“.

Da netko ne pomisli kako je ovakvu kolekciju donedavno imao svatko u novčaniku, ovaj se skupljač nastoji domoći svega što je HNB ikad „izbacio“. S tim je ciljem „mede“ iz pet serija, odnosno pet godina kovanja i puštanja u opticaj (od 1993. nadalje) stavio u oglas.

- To su mi „duplikati“ i njih prodajem ili mijenjam za primjerke serija koje mi nedostaju, iz 2004., 2008. i još nekih. Do nekih je „godina“ već duže vrijeme ne uspijevam doći jer ih je u opticaju bilo mnogo manje u odnosu na druge „godine“ - objasnio je, napomenuvši da je cijena u oglasu, šest eura (oko 45 kuna), više okvirna.

- Jednu kovanicu od pet kuna prodao bih za možda dva eura, ali sve je stvar dogovora. Kao što sam rekao, voljan sam se i mijenjati.

Pretpostavili smo da se „s druge strane žice“ nalaze „njemu slični“.

- Da, to su većinom kolekcionari. Naravno, najviše se traže novčanice i kovanice kojih je i prije bilo najmanje. I oni, kao što možete vidjeti, oglašvaju, ali je u Slavonskom Brodu to sve slabo zastupljeno. Najviše su me zvali ljudi iz Osijeka, potom Zagreba.