NOVA godina i nije neka nova pojava. Svake godine se ponavlja, uglavnom sve isto. Vlada nekakav prednovogodišnji optimizam, porast očekivanja. Kod ljudi je zavladala kolektivna svijest da će se poslije Nove godine konačno sve dovesti u red. Svaka nova godina, koliko god bila različita od prethodne, opet je ista. Svaka nova godina iznova povezuje naša nastojanja za boljim u novoj godini, za našim novogodišnjim odlukama.

Još u starom Rimu, vjernici su pred početak nove godine obećavali bogu Janusu da će popraviti svoje stanje i da će biti bolji nego protekle. A taj Janus, kojeg bogom nazvaše, za vjernike bijaše jedan od najpoštovanijih bogova. Jadni ljudi vjerovaše kako to božanstvo gledaše i naprijed i nazad, odnosno da je Janus imao moć znanja i o prošlosti, ali i o budućnosti. Nekada davno Rimljani su obećavali Janusu da će biti bolji u godini koja dolazi. Po tom svemoćnom božanstvu čak i mjesec siječanj nazvaše (eng. January). Do danas ništa se nije promijenilo. Samo nema više Janusa. Ljudi i danas obećaju promjene.

Svaka je pozitivna promjena dobrodošla. Svaki boljitak za pojedinca koristan je i za njega samog, ali i za društvo. Ali jesmo li dočekali nešto novo u ovoj 2023.?

Jesmo. Postali smo dio svijeta od preko 300 milijuna korisnika platežnog sredstva koje se euro zove. S ulaskom u ovaj mjesec možemo slobodno prelaziti granice prema državama Europske unije. Kazali bismo, Europska unija više nam nije maćeha; ako nam nije baš ni prava majka, barem nas je usvojila. A za to smo žrtvovali jedan od nacionalnih  simbola – svoju kunu. Ostala nam je još himna i zastava. Do kada?

Mnogi su se radovali uvođenju eura, smatrajući da će time postati više europeizirani, civilizirani, emancipirani. Postoje i oni koji tuguju zbog odlaska kune. Još jedan naš simbol je ubijen.

Ali bilo kako bilo, sada smo pravi europejci, plaćamo eurima, baš kao pravi Europljani, a ne kao tamo neki Mađari ili Poljaci.

I odmah na Novu godinu s nestrpljenjem smo tražili gdje možemo probati kako funkcionira plaćanje pravom europskom valutom. Za nekoliko dana shvatili smo kako ljubav prema pravom europskom novcu moramo i plaćati.

U mnogim trgovinama nailazili smo na cijene koje nisu bile jednake kao zadnjeg dana prošle godine. Svi smo primijetili da je veliki broj trgovaca cijene u eurima zaokružio, naravno u svoju korist. Valjda iz ljubavi prema nama, kako nam eurocenti ne bi smetali i kidali naše džepove, oni ih zadrže za sebe.

Pohlepa postoji otkada postoji i čovjek. Samo se mijenjala njezina uloga u različitim društvenim i ekonomskim sustavima. Pohlepe je bilo i prije nego je postojao novac. Pohlepe je bilo i kada smo plaćali kunama. Pohlepe ima i kada je došao euro. Pohlepe će biti…

Pohlepa nije zaobišla ni Slavonski Brod.

Što je pohlepa, najslikovitije možemo vidjeti iz jedne priče iz Isusova vremena: Jedan mladić tražio je od Isusa da ide s njim na putovanje kako bi ga ovaj uvjerio da je on od Boga poslan. Na tom putovanju sjeli su da se malo odmore, a Isus je mladiću dao novac da ode kupiti tri vekne kruha. Kupivši ga, bio je jako gladan i nije mogao čekati da se vrati, već je u putu pojeo jednu veknu. Isusu je rekao da je kupio samo dvije vekne. Nastavili su putovanje i došli do obale jedne rijeke, gdje su se opet odmorili. Isus je napravio tri mala brežuljka od pijeska i pretvorio ih u zlato. Rekao je mladiću da jedan brežuljak pripada njemu, jedan će Isus zadržati za sebe, a treći će dati onome tko je pojeo kruh. Tada je mladić priznao da ga je on pojeo. Isus mu je tada rekao da ne želi više njim putovati, da je slobodan i dao mu je sve tri hrpe zlata. Mladić je tada postao najsretniji čovjek na svijetu. Sav sretan nosio je zlato, ali na njega naiđoše tri razbojnika, ubiše ga i uzeše zlato, te ga podijeliše na tri jednaka dijela. Kada su osjetili umor i glad, odlučili su jednog poslati po hranu, a druga dvojica ostala su ložiti vatru. Dok su ložili vatru, dogovoriše se da ubiju trećega, koji je otišao po hranu. A razbojnik koji je otišao po hranu odluči staviti otrov u hranu kako bi otrovao drugu dvojicu. Kada je došao s hranom, ona dvojica ga odmah zaskočiše i ubiše, pojedoše hranu, i oni umriješe. A zlatnici ostadoše.

I svi oni koji rade bezobrazluke, lopovluke i ostvaruju profite na račun građana završit će kao „junaci“ iz ove priče, pa i oni iz Slavonskog Broda.