PČELARSTVO je poziv a ne hobi kao što to ljudi kažu, u početku je za „ITV Zemlja i ljudi” kazao Zinaid Delibašić. Za sebe kaže da je pčelar praktičar, a pčelarstvom se bavi više od 20 godina. - piše BH Index.

Kada bismo redali proizvode pčela, prvi bi bio pčelinji otrov. To je onaj bolni ubod koji smo svi mi nekad doživjeli. Kroz svoj žalac istiskaju određenu količinu veoma skupog otrova.

Iako primarno profesor u srednjoj školi u Kaknju, kroz sve ove godine stekao je brojna iskustva, a posebno znanje iz pčelarstva.

Na upit kakva je bila ova godina i ima li meda, odgovara potvrdno, ali dodaje da je svaka godina priča za sebe.

„Bosna i Hercegovina je, možemo reći, brdsko-planinska regija u kojoj imamo male količine ravnice u Posavini, ali u većini naših krajeva zastupljene su livadske paše i brdsko-planinska paša koja ako ne izda onda možemo reći da je ta godina bila uspješna. Brdsko-planinska paša je ove godine ponijela za razliku od prošle godine, kada je ponijela paša u nizinama, a u brdsko-planinskim skoro da je nije ni bilo. Ove godine sve što je bilo ispod 500 metara nadmorske visine skoro da nije medilo ili ima samo za neke osnovne potrebe pčelara ili same pčelinje zajednice. Ove godine bilo je dobro zato što je planina ponijela, ne u nekim izdašnim količinama, ali ipak koliko toliko uspješna da se podmire troškovi, da se pripremi za narednu godinu i da čovjek ostvari neki prihod”, kaže Delibašić.

Tko se želi početi baviti pčelarstvom mora prvo pronaći mjesto koje neće biti problem ljudima, susjedima i životinjama na tom području. Drugo, mjesto mora biti osunčano i okrenuto jugu ili jugoistoku, a zatim slijedi nabavka opreme. Treći korak je nabavka samih pčela koje je potrebno kupiti od nekog tko je već iskusan pčelar u njegovom mjestu jer su pčele priviknute na tu mikrolokaciju. Kao četvrti korak dolaze ljubav i velika volja jer je važno znati da se od pčelarstva, kako kaže, ne možete obogatiti, ali možete imati solidno primanje.

Govoreći o zabludama kod ljudi vezanim za pčelinje proizvode, Delibašić govori kako je najveća zabluda da je med najbolji, a zapravo se radi o zadnjem po vrijednosti proizvodu.

„Kada bismo redali proizvode pčela, prvi bi bio pčelinji otrov, to je onaj bolni ubod koji smo svi mi nekad doživjeli. Kroz svoj žalac istiskaju određenu količinu otrova koji je veoma skup, jedan kilogram košta oko 90.000 eura. Drugi proizvod po vrijednosti je matična mliječ, to je bijela supstanca kojom pčele radilice hrane maticu, a na tržištu vrijedi između 3.000 do 5.000 maraka za jedan kilogram. Treći po kvalitetu pčelinje zajednice je pelud koji je oko 30 KM (15 eura) u BiH. Sljedeće što pčelari često zanemaruju je propolis od kojeg se prave i propolisove kapi. Na kraju imamo med, nešto što naš narod najviše povezuje sa pčelama. To je hrana, ali i lijek ljudima”

Kada god kupujemo med pitamo se koji je pravi, posebno ako znamo da na tržištu postoje brojne malverzacije i dodatci koji se ubacuju u med u cilju što veće zarade.

Govorio je i o prodaji meda pored ceste i tvrdi da je nemoguće da med bude 15 KM (8 eura). Kako je pojasnio, danas je tržište postalo vrlo složeno jer u patvorinu se više ne dodaje samo šećer već se vrše brojni kemijski procesi do te mjere da u medu čak nema ni peludi, što je osnovni sastojak meda.

„Ne kupujte med pored ceste. To može biti čovjek koji je zaista pčelar, ali takvih je od deset jedan, devet je onih koji love u mutnom. Prodaju vam teglu meda za 10 KM (5 eura), 15 KM (8 eura)… to ne postoji. Tegla meda je 25 KM (13 eura), ove godine čak i 30 KM (15 eura) zbog toga što je godina malo bila oskudnija. To ne može biti pravi med, kada prolazite cestom vidite med u svim bojama pa čak i onim koje ne postoje u prirodi – to je nevjerojatno”, kaže Delibašić.

Reportažu i članak u cijelosti je moguće pročitati OVDJE.