SLAVONSKI BROD - Na današnji, 2015. godine, bilo je maglovito jutro. Temperatura zraka iznosila je minus tri stupnja Celzijusa. Mnogi se od nas toga i ne sjećaju, ali tu maglu i nisku temperaturu zraka, sasvim sigurno pamtit će svi oni koji su toga jutra u osam sati vlakom stigli na Bjeliš. Bivše Inino skladište koje je te godine pretvoreno u Zimski prihvatno-tranzitni centar Republike Hrvatske za migrante.

U to prvom vlaku u devet vagona dovezeno je tisuću ljudi, među kojima je bio podjednak broj žena, djece, muškaraca.  Prognanici, izbjeglice i migranti s Bliskog istoka - premješteni su u Slavonski Brod iz kampa u Opatovcu, zbog njegova zatvaranja. Po dolasku u Brod odmah po izlasku iz vagona, ogrnuti u deke, vidno umorni i iscrpljeni, vrlo disciplinirano i u tišini, kretali su se u pravcu šatora za registraciju.

Među prvih tisuću ljudi, koji su toga jutra vlakom uronili u maglu 'kolodvora' na Bjelišu, umornih lica strpljivo čekajući svoj red na registraciju, bio je i 24-godišnji inženjer mehanike iz Afganistana, Ali Asghar. - Moj cilj je Finska, jer je riječ o sigurnoj zemlji koja prihvaća izbjeglice. Ja idem s područja u kojem vlada rat jer želim živjeti u miru. Moja četiri prijatelja s kojima sam radio u kampu, a bio sam prevoditelj, ubijena su. Nesigurno je - ispričao je tada Ali dodajući kako je u paklu rata ostavio roditelje te četiri brata i dvije sestre. Već 15-ak minuta iza 12 sati, tog istog 3.11.2015. godine, Ali je zajedno s ostalih tisuću migranata koji su stigli na Bjeliš napustio Slavonski Brod, a potom i Hrvatsku. Toga dana kroz kamp ih je prošlo oko 3100.

Ukupno je kroz prihvatni Centar na Bjelišu prošlo više od 344 tisuće ljudi. Posljednji migranti iz njega su otišli 13. travnja 2016. godine. Pola godine nakon što je otvoren. Nešto više od pola godine od prosvjeda u kojima je šačica ksenofoba pozivala Brođane na ustanak protiv kampa plašeći ih kako će „Brod postati hot-spot, a migranti raditi lom i paljevinu." Policija za vrijeme dok je kamp radio nije zabilježila kaznena djela kojima su počinitelji bili migranti.

Naravno da se od 2015. do 2021. godine puno toga promijenilo. Naravno da pri prelasku bilo koje granice svaki građanin treba imati valjane putne isprave. Naravno da se treba (pre)ispitati zbog čega, oni koji ilegalno ulaze u Hrvatsku, nemaju dokumente. Ali isto tako nitko ni zbog čega nema pravo udarati drugoga. Postupanje po zakonu jedna je priča, prekoračenje ovlasti (dolazilo od nadređenih ili samoinicijativno od podređenih) nedopustivo je i sasvim sigurno baca ljagu na sve ono dobro što su djelatnici policije, zajedno s ostalim službama, udrugama i humanitarnim organizacijama, odradili u kampu na Bjelišu. Baca ljagu na čovječnost i ljudskost kojoj svi trebamo težiti i koju svi trebamo njegovati i čuvati. Tim više što smo još jučer i sami bili izbjeglice i prognanici te osjetili strahote stradanja i golemu količinu boli i patnje. Tim više što su i danas brojni naši sugrađani ekonomske izbjeglice ma koliko mi tu činjenicu pokušavali pravdati i uljepšavati pojmom otvaranja tržišta rada pristupom Hrvatske u EU.