ZORAN Milanović, predsjednik Republike Hrvatske izabran je uglavnom glasovima birača koji se deklariraju kao lijevo orijentirani i oni koji sebe svrstavaju u centar. Jedan ili nijedan glas dobio je od glasača koji sebe pozicioniraju desno ili ekstremno desno. Tako je to bilo prije par godina. 

„Nisu na rubu sukoba, oni nemaju „leba da jedu, mogu se samo kestenima gađati. Milorad Dodik je katkad neobuzdan i problematičan, ali on je zadnji problem u Bosni i Hercegovini, a posebno iz perspektive bosanskohercegovačkih Hrvata. Uopće ne znam zašto se spominje Dodika. S Dodikom se dogovorimo za deset minuta."

A danas, prema istraživanju javnog mnijenja, Milanovića podržava polovica glasača HDZ-a.

Bahat i bezobrazan, ali nimalo glup, Milanović, ne čineći ono za što ga plaćamo, pokušava radikalizirati političku klimu u Lijepoj Našoj i marginalizirati centrističku umjerenjačku politiku premijera Plenkovića. I u tome za sada uspijeva. Ali politika je čudna stvar, a još čudniji su oni koji se njome bave.

Tako je Milanović postao najpopularniji političar na prostorima nekadašnje Herceg Bosne, popularniji i od „legitimnog", nekadašnjeg Jugoslavena, Dragana Čovića.

Još i 2016., koncem kolovoza, dok je obnašao dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Milanović se sastao u stranačkim prostorijama s predstavnicima veteranskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kako bi uoči parlamentarnih izbora okončao njihove višemjesečne prosvjede održavane u šatoru u Savskoj ulici. Ne znajući da ga prisutni na tom sastanku snimaju, Milanović je sasvim opušteno i nimalo diplomatski govorio, između ostalog, i o Bosni i Hercegovini. U jednom trenutku, Milanović je kazao kako BiH nije država već „big shit", te dodao kako u slučaju odcjepljenja entiteta Republike Srpske, neće ostaviti bosanskohercegovačke Hrvate u zajednici s Bošnjacima.

Od tada, konstantno iskazuje netrpeljivost pa čak i mržnju, prema susjednoj državi, koristeći termine sapun i parfem, preko posjeta prostorima nesuđene Herceg Bosne, ignorirajući legalno izabrane predstavnike vlasti, nazivajući sebe čak i predsjednikom jednog naroda u toj zemlji, da bi konačno jučer, na obilježavanju 29. obljetnice ustrojavanja 9. gardijske brigade „Vukovi", a tijekom obraćanja novinarima, ničim izazvan kazao: „Nisu na rubu sukoba, oni nemaju „leba da jedu, mogu se samo kestenima gađati. Milorad Dodik je katkad neobuzdan i problematičan, ali on je zadnji problem u Bosni i Hercegovini, a posebno iz perspektive bosanskohercegovačkih Hrvata. Uopće ne znam zašto se spominje Dodika. S Dodikom se dogovorimo za deset minuta."

Milanović dobro zna da se u Bosni nikad nije jeo leb, uvijek se jeo kruh ili hljeb. I Milanović dobro zna da se Bosni najbolje jede. I zna da su u Bosni oduvijek zajedno živjeli svi, i Hrvati i Srbi i Bošnjaci, Židovi, Romi… Milanović zna da su u Bosni skoro uvijek jeli svi zajedno i Hrvati i Srbi i Bošnjaci i hljeb i kruh. Možda nemaju danas dovoljno kruha ili hljeba, ali Milanović se treba zapitati je li možda on jedan od uzroka toga, zajedno s plemenskim poglavicama Dodikom, Čovićem i Izetbegovićem.

Inače Milanović je poznati zagovarač plemenskih predstavnika naroda u susjednoj državi pa tako često jednog po jednog poziva sebi u goste. Ali zaboravlja da te plemenske poglavice i Dodik, i Čović i Izetbegović nemaju legitimitet predstavljati narode, a još manji politički kapacitet. Oni su samoproglašene poglavice. To Milanović zna. 

Milanović je bio formalno nezavisni kandidat na predsjedničkim izborima. Osvojio je mandat uz pomoć svoje bivše stranke – SDP-a, ali i cijelog lijevo-liberalnog bloka na koji sigurno više nikada neće moći računati.

Takav Milanovićev nastup neće donijeti ništa dobro 'preko granice', niti će pomoći da se bilo što popravi u BiH. Istina neće ništa ni pogoršati, jer je to skoro pa nemoguće. A sami Milanović nebitan je politički faktor i u samoj Lijepoj Našoj. Najveći njegov domet su svađa i vrijeđanje drugih. 

Pokušaj utjecaja Milanovića na bilo kakve procese u BiH je nikakav ili destruktivan po, prije svega, odnose Hrvata i Bošnjaka, a koji su stoljećima živjeli zajedno. I živjet će. 

Ako Milanović misli da pomaže bilo kome u BiH, onda su za tu zemlju i sve narode, puno poželjniji otvoreni neprijatelji. Ako je toliko siguran u svoje izjave o 'lebu i kestenu', možda bi mu, kada izgubi iduće predsjedničke izbore, najbolje bilo otići u BiH i prodavati 'leb i kesten'. Sigurni smo kako bi u tom poslu bio uspješniji i od posla predsjednika Vlade, predsjednika države ili nekakvog savjetnika u Albaniji.